Sveti Andrija

SVETI ANDRIJA BILOBRADIJA
stara je uzrečica, koja označava početak klimatske zime od 1. prosinca.
Meni je u lijepoj uspomeni ostalo slavlje u crkvici sv. Andrije u Tučepima, kad smo kao mladi pješačili do tamo.
Drago mi je što se tradicija održala pa je i dans u 15 s. na istom mjestu misa u čast sveca, čije se ime često spominje kad je riječ o tzv. Andrijinu križu na pružnim prijelazima.
Taj mučenik i apostol zaštitnik je bolesnika od glavobolje.
U obitelji dugo nismo imali Andriju, osim daljnjeg rođaka Andrije Srzića iz Kotišine, koji je prije 12 godina nakon teške bolesti napustio ovaj svijet.
Sada moja sestra ima dvogodišnjeg unuka Andriju, pa njemu i svim imenjacima i imenjakinjama želim
SRETAN IMENDAN!

30.11.2019. u 12:56 | 3 Komentara | Print | # | ^

Na slici je 7% potomaka pok.Ivke i Ante Srzića



Ovo je snimak sa proslave 20-godišnjice gradskog zbora Makarska. Kao gosti su nastupili članovi Neume iz Drniša, a kako sam bivša članica, a voditeljica Jelena te predsjednica Neume Josipa moje su nećakinje, bila sam s njima. Pridružili su nam se još neki članovi Srzićeva klana, pa smo to ovjekovječili na ovoj slici
(To je proba prenošenja slike, jer sam u tome nevješta, a ujedno zahvala pok. roditeljima što su me naučili otvorenosti životu!)

24.11.2019. u 12:47 | 10 Komentara | Print | # | ^

Dvostruko slavlje

Današnji blagdan se službeno zove PRIKAZANJE MARIJINO na uspomenu čina njenih roditelja Joakima i Ane, koji su svoju teško isprošenu jedinicu predali u ruke Božje, a On joj je namijenio ulogu Bogorodice.
U narodu je lik koji se spominje danas GOSPA OD ZDRAVLJA. Posebno se slavi u Splitu, a u drniškom kraju danas imaju imendan svi koji se zovu Zdravko ili Zdravka, pa im od srca želim

SRETAN IMENDAN!

U mojoj Makarskoj se od 18. stoljeća slavi sveti Klement, zapravo bezimeni mučenik iz rimskih katakombi čije su kosti dopremljene u Makarsku 1725. za vrijeme omiljelog biskupa Nikole Bijankovića, koji je u zanosu, dočekavši svečeve tjelesne ostatke, zavapio :"Budi nam MILOSTIV- KLEMENS!" , što je narod prihvatio i svog zaštitnika nazvao svetim Klementom.

Prema mjestu pokopa (katakombe sv. Priscile) zaključeno je da se radi o kršćanskom mučeniku, a analizom kostiju da je to bio mlad muškarac.
Zato i svim Klemama i Klemicama u Makarkoj (i iz Makarske) želim također

SRETAN IMENDAN!

21.11.2019. u 12:21 | 4 Komentara | Print | # | ^

Molitva majke

Oprosti, Bože, molim te, taštinu,
oprosti mi što kršim obećanje,
ne zaboravi na svoju baštinu,
učvrsti moju vjeru i predanje!

Sačuvaj one koje si mi dao,
ne daj da venu u očaja sjeni,
tužna sam, i stoga mi je žao.
Nemoj ih, Bože prepustiti meni!

Osnaži moje krhke, lomne ruke
da pomognem im kroz bure života,
kroz bolesti i svekolike muke
lica im neka ozari dobrota!



07.11.2019. u 19:01 | 4 Komentara | Print | # | ^

SVI SVETI BOŽJI OGRIJTE SRCE MOJE

U naslovu su riječi moje tete Mare koje sam redovno slušala od nje na današnji dan, kad bi u rano jutro išli na misu u fratara u Makarskoj. Ne mogu se ne sjetit fra Bože Vuce, apologeta i poliglota, koji je posebno zagovarao molitve za pokojne.
Popodne se išlo u "kanap" na "odrišenje" mrtvih i činile su se "cerke" od podneva Svih svetih do kraja, tj. ponoći "Mrtvog dana", to je značilo posjećivanje više puta (nama je, doduše, bilo blizu!) groblja ili crkve uz molitvu šest ON, ZM i SO, namjenjenih za mrtve.
Većinom su to bili sunčani dani, a na tužnom mjestu svjetlost bi dodatno prosinula u vidu bijelih i žutih krizantema. One domaće, u našem vrtu su bile toplih, jesenskih boja, zvali smo "tuti-šanti". Palili smo "šterike" na grobovima i "lumine" u kućama.
Navečer je u sv.Marka bila velika misa na staroslavenskom. Zbor (za koji sam kao mala mislila da pjevaju anđeli) je izvodio "Senjsku staroslavensku misu" Karla Adamiča. Moje posebno divljenje su izazivale solistice gospođa Leka i Mirena..
Eto, malo sjećanja na dane za koje iskreno mislim da su imali više sadržajnosti nego danas kad se sve previše razvodnilo i komercijaliziralo.
Doduše, svako vrijeme nosi svoje breme, a onima "nevidljivima" koji blagdane proživljavaju u duhu, ni onda ni sada ništa ne stoji na putu.
Prije tjedan dana obišla sam groblja gdje su moji najbliži krvni srodnici, a sad se polako spremam u siversko groblje obić grobove obitelji kojoj sam se priključila. ( Mami mi je bio "izadnji dan" 25. listopada.)
To je, ustvari, uoči "Mrtvog dana", sutra ću otić na misu u neku crkvu i sjetit se posebno tete Mare, gospođe Leke, Mirene, Nede, Milade i mnogih drugih koji su obilježili moja sjećanja.Tu spada i sva moja rodbina, koju ne mogu nabrojiti, jer sjećanja mi daleko sežu, a pokojnika je puno!
(Koliko mi se čini upala sam u društvo mlađih ljudi, jer sigurno sam među najstarijim blogerima, ali znam da i među mladima ima onih koji se slažu da je besmisleno izbjegavati temu smrti, jer je ona jedina stvarnost kojoj smo svi podložni! Eto izlila sam svoju dušu, jer bih razgovorom nekome mogla dodijati, a "papir sve podnosi" pa ako će netko pročitat "tko voli, nek izvoli!")

Ponavljam post iz 2012., jer nemam inspiracije za nešto bolje. Ove godine sam obišla groblja u Makarskoj i Solinu prije dva tjedna, jer mi je tada bila "zgoda" a nisam previše vitalna da bih se "zaletila" kad mi padne na pamet.



POKOJ IM VJEČNI!

01.11.2019. u 08:13 | 6 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić