Na Novu godinu
Idu dani, prolazi vrijeme
i, kao vjetar, sve nas mota
u žrvnju života!
I nitko plan svoj ostvario nije,
jer vjetar uvijek nekud drugamo
nosi i vije......
Ponekad izgleda sve najcrnje
kad nas otruni ko s klasa zrnje.
Al' ipak, nada živi, nije tako strašno:
u žrvnju života rađa se brašno.
Ako se predamo ruci Pekara,
on s kvascem ljubavi u kruh nas pretvara!
Zrno ne sluti, kakva ljepota!
Kvasac ljubavi i kruh života!
SRETNO NOVO LJETO SVIMA ŽELIM,
ETO!
(Ponovljen post od Nove godine 2013. Mislim da je uvijek aktualan.)
Svima sretna 2020. i sve iduće godine!!!
Početak Evanđelja po Ivanu
PROSLOV
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Ovo mi je najdraže evanđelje koje govori o Isusovu utjelovljenju, kad on postade u svemu jednak s nama osim u grijehu. Kao čovjek postao je naš prijatelj i brat.
Svim ljudima dobre volje želim
SRETAN BOŽIĆ!
Blizu je...
SLIJEDI ME
"Uzmi križ svoj i slijedi me..."
Križ starih roditelja,
križ nervoznog bračnog druga,
križ zahtijevnog djeteta,
križ sablazni ovog svijeta.
Uzmi križ koji ti pripada,
koji te prati od početka bitka.
I on je bio maleno uzdrhtalo dijete
u trošnoj štalici one noći svete.
Uzmi križ koji ti pripada,
jer te ionako prati,
pridruži ga Kristovoj patnji
i utjeha neće izostati.
A najveći križ
pod kojim se snovi ruše
jesu vlastite slabosti
i taština duše...
DOŠAŠĆE
U cvjetnom kraju, u tišini,
anđeo pohodi tvoj skromni dom,
i zasja radost u punini
na tvome licu, u susretu tom.
Glasnikov pozdrav shvatila nisi.
(Izmjerit tko će Riječi dubinu!?)
"Neka mi bude!" Pristala ti si
postati Majkom Božjemu Sinu.
Elizabeta radosno kliče:
"Blažena jesi između žena!"
Zaigra u njoj začeto biće,
napustila ga ljage sjena.
"Veliča..." poklik odjeknu gorom.
Iz tvoga krila nada se budi.
Svojim si moćnim zagovorom
spona između Boga i ljudi.
SVETA LUCIJA
Danas slavimo mučenicu iz prvih kršćanskih vremena, sv. Luciju, koja se posebno časti u primorskim i otočkim mjestima, gdje se od davnina djeci stavljaju darovi u čarapu i ispod jastuka, što je talijanski utjecaj, dok nam sveti Nikola "stiže" sa sjevera, a njegov protestanski sljednik je Djed Božićnjak, u socijalizmu prihvaćen kao Djed Mraz.
Dakle, to bi bila evolucja na djelu!
Sveta Lucija je bila i ostala vezana za isti datum i običaje, a u nas se kaže da je ona "siromašica" pa je često donosila samo suhe smnokve, bajame ili bombone.
Ne mogu da se ne sjetim moje pok tete Luce, nepismene, ali pametne žene koja je pratila kretanje zvijezda i mjesečeve mijene, pjevala mi prastare pjesme i pričala o svojoj mladosti provedenoj na selu, često u planini sa čobanskim društvom u skladu s prirodom.
Ona je bila i naša rezervna sv. Lucija.
Unatoč tešku životu doživjela je 92 godine.
S ovim sjećanjem na jednu divnu ženu, želim svima, koje i koji nose ime današnje svetice (uključujući i Svjetlane!)
SRETAN IMENDAN!
SVETA BARBARA
(Preneseno sa LIFESTYLE)
U Siveriću, rudarskom mjestu, se uvijek znalo da je sv. Barbara zaštitnica rudara ali to se ime nije davalo djeci sve do prije četrdesetak godina kad je postalo popularno po filmovima i estradi.
U sjevernim krajevima Hrvatske odavno postoje Barbare, Bare i Barice, ali nigdje nisam naišla (pretražujući i po internetu) mušku inačicu tog imena iako je rudarstvo i dandanas muško zanimanje.
Ako netko zna za muške Barbare nek se javi.
Postoje imena Bartul, Bariša, Bare, ali to su inačice Bartolomeja a ne Barbare...
U svojoj obitelji imam kćer Barbaru a u daljnjem rodu još dvije.
SRETAN IMENDAN svima koje danas slave!
Došašće
Danas je prva nedjelja došašća pa donosim neke svoje crtice, razmišljanja:
U gustišu sivom
staza bezizlaza,
u prsima čvor!
Ti svjetlošću živom
moja si oaza,
utjehe izvor!
Kad čujem melodiju riječi
natopljenu bujicom duše
moji se temelji tresu.
Ja dršćem, i letim, i plačem
što do dna ne mogu sići.
Uronjena u ljepotu slutim
da strana postoji druga,
a ja joj ne mogu prići.
Pustinja,
vjetar,
zrno pijeska u kosi.
Sparušena riječ na usnama,
gluhe uši bešćutnika,
tražim rame za plakanje.
Neuslišana
riječ zapela u grlu.
Istisnu suzu.
Može li kiša suza
potrošiti oblake
da zasja sunce?
Može li moj pogled
pročišćen tugom
proniknuti tajnu?
Mogu li kroz privid propasti
i zatvorenost školjke
ugledati biser?
O, Bože neshvatljivi,
budi ojađenoj duši
izvor utjehe!
(Pjesme nastale od 1995. do 2000.)
