U naslovu su riječi moje tete Mare koje sam redovno slušala od nje na današnji dan, kad bi u rano jutro išli na misu u fratara u Makarskoj. Ne mogu se ne sjetit fra Bože Vuce, apologeta i poliglota, koji je posebno zagovarao molitve za pokojne.
Popodne se išlo u "kanap" na "odrišenje" mrtvih i činile su se "cerke" od podneva Svih svetih do kraja, tj. ponoći "Mrtvog dana", to je značilo posjećivanje više puta (nama je, doduše, bilo blizu!) groblja ili crkve uz molitvu šest ON, ZM i SO, namjenjenih za mrtve.
Većinom su to bili sunčani dani, a na tužnom mjestu svjetlost bi dodatno prosinula u vidu bijelih i žutih krizantema. One domaće, u našem vrtu su bile toplih, jesenskih boja, zvali smo "tuti-šanti". Palili smo "šterike" na grobovima i "lumine" u kućama.
Navečer je u sv.Marka bila velika misa na staroslavenskom. Zbor (za koji sam kao mala mislila da pjevaju anđeli) je izvodio "Senjsku staroslavensku misu" Karla Adamiča. Moje posebno divljenje su izazivale solistice gospođa Leka i Mirena..
Eto, malo sjećanja na dane za koje iskreno mislim da su imali više sadržajnosti nego danas kad se sve previše razvodnilo i komercijaliziralo.
Doduše, svako vrijeme nosi svoje breme, a onima "nevidljivima" koji blagdane proživljavaju u duhu, ni onda ni sada ništa ne stoji na putu.
Prije tjedan dana obišla sam groblja gdje su moji najbliži krvni srodnici, a sad se polako spremam u siversko groblje obić grobove obitelji kojoj sam se priključila. ( Mami mi je bio "izadnji dan" 25. listopada.)
To je, ustvari, uoči "Mrtvog dana", sutra ću otić na misu u neku crkvu i sjetit se posebno tete Mare, gospođe Leke, Mirene, Nede, Milade i mnogih drugih koji su obilježili moja sjećanja.Tu spada i sva moja rodbina, koju ne mogu nabrojiti, jer sjećanja mi daleko sežu, a pokojnika je puno!
(Koliko mi se čini upala sam u društvo mlađih ljudi, jer sigurno sam među najstarijim blogerima, ali znam da i među mladima ima onih koji se slažu da je besmisleno izbjegavati temu smrti, jer je ona jedina stvarnost kojoj smo svi podložni! Eto izlila sam svoju dušu, jer bih razgovorom nekome mogla dodijati, a "papir sve podnosi" pa ako će netko pročitat "tko voli, nek izvoli!")
Ponavljam post iz 2012., jer nemam inspiracije za nešto bolje. Ove godine sam obišla groblja u Makarskoj i Solinu prije dva tjedna, jer mi je tada bila "zgoda" a nisam previše vitalna da bih se "zaletila" kad mi padne na pamet.
POKOJ IM VJEČNI!
Post je objavljen 01.11.2019. u 08:13 sati.