SVETI ANTE

Portugalac sv.Ante, rođenim imenom Ferdinand, prozvan je Padovanski, jer je posljednju godinu života proveo u tom talijanskom gradu, gdje je i njegov grob u svjetski poznatoj crkvi. (A i poznato je da spretni Talijani sve usvoje! :-)))
To je najpopularniji katolički svetac poslije Gospe, a u iskrivljenoj pobožnosti "istiskuje" i samoga Isusa.
Kao mlada cura sam na svoje oči vidjela kako neke žene idu ravno prema oltaru sv. Ante u fratarskoj crkvi Marijina uznesenja u Makarskoj, a da se uopće ne naklone prema svetohraništu! Ali, Bog će oprostit jer "ne znaju što čine!"
Čula sam da na današnji blagdan u Svečevu crkvu u Sarajevu dolaze pravoslavni i muslimani, a i ovdje sam doživjela da je pravoslavna starica postila uoči ovog dana, kao i da je pravoslavac po nekome slao "lemozinu" za "kruh sv. Ante", koja se daje za potrebite.
Nije čudo da je sveti Ante prozvan svecem cijelog svijeta!
Znam i za slučaj predmeta koji je nađen nakon zazivanja sv. Ante i to na mjestu gdje je osoba već prije toga tražila!
Ranije se nije utjecala sv. Anti, jer je zamjerala pretjeranosti koje sam spomenula, ali, nakon što je više puta pretražila sva moguća mjesta u kući, zavapila je Svecu i obećala da će ga, u slučaju uslišanja, ubuduće zahvalno štovati! I bi uslišana!.
Mnogi pobožni ljudi nisu svjesni da ljude u našem životu poštujemo, Boga i svece štujemo a jedino Bogu se klanjamo, i svaka naša molitva upućena sv. Anti je molba za zagovor kod Svevišnjega, koji jedini ravna tijekom vremena. Zato i kažemo: "Sveti Ante, moli za nas!" i "Gospodine, smiluj se!"
Neki "veliki" Hrvati su smislili da se dopisi završavaju "sa štovanjem", da se idemo "pokloniti" (umjesto spomenuti ili iskazati poštovanje) palima u Domovinskom ratu i sl.
Sjećam se da smo mi kao djeca smatrali da je 13 sretan, sv.Ante broj (trinaest gracija, trinaest utoraka sv. Anti, datum svečeve smrti 13. lipnja...). S amerikanizacijom smo dobili "nesretni" broj 13 kao i puno drugih novotarija, koje istiskuju naše običaje.
Moj otac je nosio ime današnjeg sveca, a tako i svekar, te moj stariji sin...Ima ih u rodbini još dosta, pa svima njima, kao i ostalim Antama, Antonijama i Anticama, Tonijima, Tonćama, Tončama, Tonkama,Tonkicama i sl., želim od srca
SRETAN IMENDAN!


13.06.2018. u 09:40 | 15 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2018 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (8)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (5)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić