Masliuna kraj strme hridi
s burom se bori,
žena, kosa joj sijeda
na vjetru vijori.
Pogled prošlošću luta
rasutih snova,
duša još mlada bi htjela
živjeti s nova.
Ona je poleta puna
i pustih želja,
na raskrižju ipak je sama,
bez prijatelja.
žena, na vjetru vijore
sijede joj vlasi.
Rasprši sumnje što more,
moj Bože, spasi!
(1994.)
| < | lipanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
