NA POSLJEDNJOJ VEČERI
OSLONJEN NA TEBE
Za večerom, dok nazočne pričešćuješ,
Ti izdaju i skoru smrt navješćuješ.
Svi pitaju:“Da nisam, možda, ja?“
A Petar žustro vjernost Ti obećaje:
„Do smrti ću te pratit!“ hrabro ustraje.
Tek Ivanu od sreće lice sja.
Na Tvoje sveto rame on se oslanja,
vlastita krhkost misao mu otklanja
hvalisati se ljubavlju i moću.
Sa ženama je slabim on Te pratio,
uza Te bio dok si ljuto patio,
svjedočeći sramotu i samoću.
I podno križa, dok je Tebe gledao,
majku si svoju njem na brigu predao,
a njenoj skrbi čovječanstvo cijelo.
I nama daj se na Tebe osloniti,
pogibelji i slabosti otkloniti,
dok krijepi nas i snaži Tvoje Tijelo!
