Uz Dan života, koji se u Crkvi spominje danas
ZAR DA SE STIDIM
Zašto u tvojem oku suzu vidim,
zašto si tužna, srećo moja mala,
zar da se kajem ili da se stidim
u jesen što sam život tebi dala?
Ti moja lutko, moje čedo malo,
dok ljubim tvoje zamišljeno čelo,
znam, u sve riječi srce ne bi stalo,
i nisu riječi, što bi reći htjelo!
Zašto nam ljudi zavišću sreću kvare,
ljudi bez srca, i bez imalo mašte!?
Ti ne slušaj ih jer za život ne mare,
osjećaj njihov je plitak, riječi tašte!
Ako i nisam poput svibanjskog cvijeta
( mirisom svojim svijet očarava cio)
volim te, cvijete mojih kasnih ljeta,
raduj se, živi, jer Bog je tako htio!
1996.
