KORIZMA
KORIZMA
Proljeće se bliži. Prorahli zemlju,
u svaku poru svježina nek uđe,
nek oživi sućut, nek zapeku friži,
otvorena budi za nevolje tuđe!
Svjetlošću ozari nevolje najljuće,
s ljubavlju i nadom čekaj Uskrsnuće!
(2000.)
PASIONSKI NAPJEVI
U hladnoći bezizlaza
mojoj duši melem pruža
ta kulisa zvuka.
Trnjem posuta je staza,
trag od uvenulih ruža
i pružena ruka!
(2000.)
NA PUT LJUBAVI
Moja se nada nasukala
nošena plimom neostvarenja.
Povedi me u tihu luku
strpljivosti i smirenja,
da zaboravim račune sitne
i zakone ljudske strategije,
a od trpljenja ni Tebe nisu
nebeske spasile legije.
Zaboravit daj mi sve kalkulacije,
sve perspektive i planove,
tek samo jedno željeti smijem,
na Tvoje oslonit se dlanove.
Jalovih nada Ti me sačuvaj,
od plime besplodnih maštanja,
i makar po trnju povedi mene
na put ljubavi, praštanja!
(1998.)
Uz Dan materinskog jezika
RIČI
Vraćan ti se, moj grade, i tražin tvoje riči.
Izvlačin jih iz kušina, štramaca i naftalina,
i s pomnjon jih glancan, brišen, ariju jin frišku dišen.
Čujen podne s kampanela, bićerine iz tinela.
Vraćan ti se, moj grade, i skupjan tvoje riči,
kandinelu od njih nižen, da jih ćutin doklen dišen.
Čuvan tvoje riči, grade, da jih niko ne ukrade!
Sutra je Dan materinskog jezika. Smatram da smo mi svi naučili najprije jezik svoje majke, a to nije standardni, dogovorni, nego mjesni, izvorni, koji trebamo sačuvati kao bogatstvo raznolikosti, posebno kroz poeziju!
Razmišljanja u tišini
ŽELJE
Sve su moje želje
raznesene vjetrovima
životnoga nasljeđa,
kao lišće u poznu jesen.
Pomozi mi, Bože,
da sakupim kristale
i da ih iznesem na sunce,
izvor svjetlosti!
SADA
Ne osvrći se, vremena je malo,
da ti ne promakne zraka vodilja
sa vidika!
Ne osvrći se, ne gubi snagu,
strpljiva budi
u oblikovanju trena sadašnjeg!
VELIKE STVARI
Jesam li osoba sa ulogom u životu,
i čemu darovi kojima Bog me obdari!?
Svi smo mi niti što tkaju ljepotu,
sve što se sa srcem čini male su velike stvari!
Samo te molim, o Bože,
mir mi, strpljenje podari!
BLIŽE SUNCU
Na pozadini zvuka
jedna nevidljiva ruka
iz pepela me diže.
Iz osame, tišine,
ja letim u visine
i sve sam Suncu bliže.
(iz bilježnice, 2000. god.)
Korizmena razmišljanja
PLIMA LJUBAVI
Svaki je od nas biser u nizu
što Stvoritelj ga u beskraj niže.
Svaki je od nas izvoru blizu
dokle ga plima ljubavi diže.
Ako se zrnce iz niza strgne
kidajuć svjetla iskonske spone
očaju srce svoje izvrgne,
u blatu mržnje beznadno tone.
Kako je težak izbor slobode,
šarene laži kad svud se nude,
ne daj da slijepe strasti te vode,
ljubav nek put tvoj i svjetlo bude!
(2003.)
SVJETLOST U ZJENI
Valovi, vjetrovi oko mene,
u rukama sam Tvojim,
teške su more, i crne sjene,
ali ja se ne bojim.
Ne živim ja, već Ti si u meni,
tek sam oruđe Tvoje,
svjetlost je Tvoja u mojoj zjeni,
vodiš korake moje.
(2003.)
SJEME
Samo izmoreno tijelo
odmor zaslužuje,
samo ražalošćena duša
utjehu ište.
Samo umrli Isus
mogao je uskrsnuti,
jer sjeme koje nije zakopano
ploda ne donosi!
(2002.)
Ćutim proljeće
PROLJEĆE U PROLAZU
Sivo je nebo i juri vlak,
olovna kiša kap po kap.
Iz snatrenja me trgnu blaga
zeleno-bijela čarolija saga.
Voćke u cvatu, prolazi zima.
Na svijetu još ljepote ima!
SLUTNJA
Zima je, peć u mojoj sobi,
upaljen televizor,
neprimjereno ovoj dobi,
gle, izuzetan prizor!
Baršunast vijenac tamnih boja,
kitica cvijeća plaha,
u tren zadrhti duša moja
od ljubičastog daha!
LJUBIČICA SANJA
Lahor igrom lakom nemir nosi blag,
sunce nježnom zrakom vlažan prati trag.
Ljubičica viri od sveg cvijeća manja,
nježni fluid širi, o proljeću sanja.
VJESNIK PROLJEĆA
Kuca na vrata proljeća vjesnik.
Je li to miris cvijeća,
il to izmišlja pjesnik!?
Je li to visibabe pognuta glava,
ili ljubičica indigo- plava?
Ili šafran što nosnice draži,
il povjetarac od daška blaži?
Kuca na vrata vjesnik proljeća,
u zraku njegov fluid se osjeća.
(od 1993. do 1995.)
Rame za plakanje
Nekada davno, kao da bilo je jučer,
u mislima vidjeh kako mi korak pratiš,
kako te želja za mojom blizinom vuče,
da me saslušaš i riječi moje shvatiš.
Nekada davno, jesam li naivna bila,
kad željela sam da se osloniš na me,
da tebi rečem što sam pred drugima krila,
ja pomoć tvoja, ti moje za plakanje rame?
Nekad, a čini se tako tako biva i sada,
ne želim tek nježnost, već da mi misli pratiš.
Prolaze dani, ali još živi nada,
još vremena ima da me ozbiljno shvatiš!
(jedne davne jeseni)
Eto, pa svima koji cijene, traže i žive ljubav želim unaprijed SRETNO VALENTINOVO!
Patnja nas je toliko pritisla
da pomišljamo:
svršeno je s nama.
Pa ipak, borimo se
kao među kracima goleme hobotnice.
Naše je očajanje blisko smrti.
Okrećemo pogled prema tebi, Isuse Kriste,
patnja ne nestaje, ali gubi gorčinu.
Biva beskrajna strpljivost.
Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, prvi dan korizmenog vremena u kojem se molitvom, postom (odricanjima) i dobrim djelima pripremamo za Uskrs. Vjernici to razdoblje crkvene godine počinju obredom pepeljenja kao simbolom posvještenja činjenice da smo bića nestalna, vremenita na ovom svijetu, od praha kojemu se vraćamo, ali ne zauvijek, jer smo kao slika Božja pozvani na život u sretnoj vječnosti. Sveti Pavao kaže da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja nas čeka, a trpljenja nisu lišeni ni oni koji preziru Božje darove, samo im je patnja otežana. Rješenje je jednostavno, trpljenju, kao zrno soli, dodajemo samo jedno slovo i imamo STRPLJENJE.
Za današnji dan donosim ilustrativnu pjesmu poznate katoličke novinarke, književnice i aktivistice Ljiljane Matković - Vlašić, objavljene u zbirci "Ti nisi sišao s križa", KS-Zagreb 1995.
Uz Dan života, koji se u Crkvi spominje danas
ZAR DA SE STIDIM
Zašto u tvojem oku suzu vidim,
zašto si tužna, srećo moja mala,
zar da se kajem ili da se stidim
u jesen što sam život tebi dala?
Ti moja lutko, moje čedo malo,
dok ljubim tvoje zamišljeno čelo,
znam, u sve riječi srce ne bi stalo,
i nisu riječi, što bi reći htjelo!
Zašto nam ljudi zavišću sreću kvare,
ljudi bez srca, i bez imalo mašte!?
Ti ne slušaj ih jer za život ne mare,
osjećaj njihov je plitak, riječi tašte!
Ako i nisam poput svibanjskog cvijeta
( mirisom svojim svijet očarava cio)
volim te, cvijete mojih kasnih ljeta,
raduj se, živi, jer Bog je tako htio!
1996.
Zvijezda padalica
Baršunastu kroz tišinu
modro nebo smiraj nudi,
padalica zvijezda sinu,
u srcu se čežnja budi.
Od nježnjosti ispletena,
u samotne ure znana,
bez oblika, bez imena,
poput sna nedosanjana.
Duša kao da bi htjela
uzletjeti nabosklonu
iz okova lomna tijela.
Al ne vidim zvijezdu onu,
što je nebom proletjela,
nestala je u iskonu!
