Preporod
Nema toga jada koji meni ne smiješ reći,
moja duša spremna stoji tvojoj služit sreći.
Ako nešto ne razumijem, barem ću te čuti,
kad ti pomoć baš ne umijem moje srce sluti
da će sve nas ljubav vodit u tami neznanja,
u miru nas preporodit o kom duša sanja!
(1996.)
Neponovljiv
Životi obični, toliko slični,
al ipak raznih boja nijanse
svakome daju drukčije šanse.
Vječnosti zov je neodoljiv,
bitak je svaki neponovljiv!
(2015.)
Na pragu jeseni
Jesen u mojoj kuhinji
Miriše jesen, zru oskoruše,
polako prolazi ljeto,
šarene perle na tle se ruše,
strpljivo sakupljam sve to
voće što stalno s grana se truni,
pekmeze kuham, kompote,
mirisa, boja, kredenci puni,
čuvaju sve te ljepote.
Kad zima dođe kuhinja moja
nudit će obilje slasti,
doma, za stolom jesenjih boja
naša će ljubav rasti..
(23. rujna 2015.)
"Što god učinite...meni ste učinili!"
U noći od 16. na 17. o.m. prošle su 24 godine od našeg napuštanja stalnog boravišta pred najezdom agresora.
Ratu se nismpo nadali, pa nismo znali ni gdje je sklonište, a odnijeli smo sobom najnužniju odjeću. Spremila sam nešto samo za sebe i mlađu djecu jer su se muž i starija kći rugali sa mojim pripremama, a mene je bilo sram tražit sklonište kod živog oca obitelji, koji za to nije mario, dok nisu zafijukale granate! Nije vjerovao da se druga strana temeljito priprema za obračun s hrvatskom državom.
Nikad neću zaboraviti onu noć, koja se je duboko usjekla u naše duše, pogotovo u dječju psihu...
Ujutro su nas primili nepoznati ljudi, kasnije smo išli privremeno kod rodbine, nadajući se da ćemo do Svisvetih svojoj kući.
Zahvaljujući državnoj i međunarodnoj skrbi (RH,UN, Caritas, Crveni križ) proveli smo pune četiri godine u relativnoj sigurnosti u hoterlima "Solaris", ali nismo bili pošteđeni čestih odlazaka u sklonište. U Šibeniku su se kuće rušile i ljudi ginuli.
Moj muž je bio angažiran u hrv. vojsci, ne na frontu ali često u obilascima rubnih područja kao što je Moseć, Pakovo selo, Umljanović i sl.
Stariji sin je kao student također bio u vojsci, doduše, kratko, a ja, po prirodi optimistična, nisam strahovala da će poginuti, nego mi je najveća briga bila da će otupjeti u susretu s ratnim strahotama. (A nije!) Tek sam kasnije saznala u kakvoj "gabuli" je bio.
No čula sam optužbe da smo mi "Vlaji" donijeli nered u hotele, da smo im pokvarili turističku sezonu, i često smo se morali osjećati kao građani drugog reda, a bilo nas je svakakvih, kao i među domaćima, međutim generaliziranje i lijepljenje etiketa omiljeli je hobi sitnih duša.
Najteži moment mi je bio kad sam saznala za pogibiju 27-godišnjeg nećaka Marija, u kojega su neprijatelji pucali iz zasjede.
Zašto ovako iscrpno pišem o nekom prošlom vremenu?
Sad je u Europi izbjeglička kriza. Ljudi masovno bježe iz zemalja Bliskog istoka iz različitih razloga. Putovanje u neizvjesno (ne zna se dokuda će stići!) je iscrpljujuće, ponekad i po život opasno. Vjerujem da većina bježi od rata i teškog siromaštva, a sigurno ima i avanturista, sanjara koji idealiziraju Zapad, i ne daj Bože, prikrivenih mutikaša i terorista. Ali, nikome se na licu ne vidi tko je. Ne smijemo etiketirati!
Uloga države je da osigura djelotvornu kontrolu, a ostali nek se čuvaju naklapanja i sumnjičenja, koja su češća kad se radi o ljudinma druge rase, vjere ili nacije.
Smiješna mi je izjava nekog mađarskog političara po kojoj oni bodljikavom žicom štite kršćanstvo!!! Ma, koje kršćanstvo!? Je li ono kad žderu i loču za blagdane a žive kao da Boga nema! Prigovaraju da će nas preplaviti muslimani jer imaju puno djece, kao da ikome netko brani otvorenost prema životu!
Istinski kršćani ne bi smjeli zaboraviti da se je Isus očitovao ženi Samarijanki, da je ispričao kako su kraj ranjenika prošli svećenik i levit bez zaustavljanja, a zaustavio se i zbrinuo ga Samarijanac (Samarijance su pravovjerni Izraelci prezirali), da je naš Učitelj na riječi rimskog satnika "...samo reci riječ i ozdravit će sluga moj!" bio zadivljen vjerom koju nije našao među Izraelcima...Neki će, možda, naglasiti da je Isus oživio Lazara i prema njegovoj obitelji osjećao veliko prijateljstvo, da je plakao nad propašću Jeruzalema. Istina, ako ne volimo one koji su nam krvno i na drugi način bliski uzalud plačemo za gladnima u Africi, ali domoljublje, vjerski zanos, privrženost svojoj kulturi su pozitivni samo dok cijenimo i druge, a biti čovjek je zajedničko za čim svi trebamo težiti. Neće nas spasiti zidovi i oružje nego ljubav i pouzdanje u Boga. Žalosno je da mnogi kršćani slabo vjeruju u moć molitve, molitve kojom, nakon što smo učinili sve DOBRO što je u našoj moći, sudbinu predajemo u Njegove ruke, a ne molitva kao uslužni servis, pogađanje s onim, koji jedini zna što je za naše spasenje! U ovoj izbjegličkoj krizi polažemo ispit, pa dokažimo da kod nas ne vlada KRIZA DUHA!
Žalosno je što se i ova situacija koristi za predizborna prepucavanja umjesto da se ujedine sve političke snage za osiguranje sigurnosti i uvjeta za humane postupke!
I na kraju, vjera bez dobrih djela je mrtva, a Isus kaže da što giod učinimo jednom od braće njemu činimo!
Dolores
Danas je blagdan Gospe žalosne ili Mater dolorosa, pa svim Dolores i Tugomirima želim
SRETAN IMENDAN!
Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Evo, ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
(Luka, 2, 34 - 35)
Soneti Muke
11.
Razapinjuć ga kuju nemilice.
Zločinci vise njemu s obje strane.
Praštanja zora raskajanom svane,
milostivo ga Božje gleda lice.
Križ – to je simbol veze onostrane,
plodonosno je drvo, rađa voće
što briše ljagu praiskonske zloće
jabuke trpke u raju ubrane.
On šutke trpi, Otac tako hoće!
I prignu glavu: samrtno klonuće!
Tu napuštenost razumjeti tko će?!
Ivan će majci sin bit ubuduće,
a ona majka svima, o, slatkoće!
Molitve šapću usne umiruće.
12.
Molitve šapću usne umiruće
za one, koji ne znaju što čine,
jer samo patnja spira opačine,
tek nakon noći dolazi svanuće.
O,dobri Oče, gledaj sa visine
žeđ, glad i bolest što narodi pate,
i napuštenost, neka čuju za te,
da svima jednom vječna nada sine!
Sve nama bliske, a i nepoznate,
povedi u raj, da ti vide lice!
Obrati grešne, neka ti se vrate!
Primi i naše suze okajnice,
nek zraci tvoje milosti nas prate!
Majka ga prima motreć' netremice.
13.
Majka ga prima motreć' netremice,
u duši sluti: tako ima biti,
jer rod se ljudski mora otkupiti!
Ko kamen mirno njezino je lice.
Tama se stere, umukle su ptice,
zastor se hramski razdrije na dvoje.
Dosegnu Zavjet ispunjenje svoje!
Zemlja se stresla, pukle su litice!
Majčino krilo sad prijestolje to je
u sjedinjenju ljubavi goruće.
Slabi i mali više se ne boje
Nemoćno zlo se u sjenama vuče.
Nad pako siđe On, da uzme svoje.
Položen u grob čeka Uskrsnuće.
(2012.)
Danas je blagdan Uzvišenja sv. križa, pa svim Križanima i Krstama želim SRETAN IMENDAN!
Plodovi jeseni
Ove godine će berba malo ranije, pa mami na stvaranje odgovarajućeg ugođaja u blogosferi:
GROŽĐE
Sjedine jesen razgrče,
vinograd, zreli grozdovi,
dječja ih ruka dohvaća.
Sjedine vjetar odnio,
na suncu sjaje grozdovi
i crne oči djetinje.
(1996.)
PLODOVI
Na suncu lišće treptavo,
vika i dječji koraci,
i ruke pune plodova.
Kupine sočne, prezrele
i smokve jedre, napukle,
darovi rane jeseni.
(1996.)
Promocija Blogoknjige
Evo, i ja se odlučila pridodati kap slapu emocija u postovima o druženju u Europskom domu u Zagrebu 29. kolovoza o.g.
Moram priznati da me je pomalo hvatala trema jer sam poznavala uživo samo dvoje blogera od kojih jedan nije sudjelovao u Knjizi a druga nije mogla doći na promociju.
Dakle, u pratnji starije kćeri penjala sam se stubama s osjećajem da idem na maskenbal ne znajući koga krije koja maska.
Svjesna sam da spadam u najstarije blogere pa nisam bila sigurna da ću naći nekoga s kim ću se uspješno družiti, jer blog je blog, a život je nešto drugo.
Preskočit ću nabrajanje po redu s kim sam se upoznala, jer malo teže pamtim i imena i face (Kad me je u vrijeme progonstva čovjek vozio na posao upamtila sam ga tek iz četvrtog puta!), a spomenut ću samo neke koji su me iznenadili u usporedbi sa zamišljenom slikom.
Ne znam gdje su mi bile oči dok sam čitala postove (valjda na preskok) jer sam se ražalostila vidjevši Andreu u kolicima, ali sam istovremeno uvidjela da je puna optimizma i druželjubivosti. Obećala sam joj da ću je, ako budem mogla, sljedeći put potražiti da zajedno popijemo kavu. Te večeri sam se morala, a i željela uklopiti u planove svojih potomaka.
Iznenadila me i džepna dama, plavi anđeo @Sarah B. jer sam stalno imala pred očima rasnu crnku, a da i ne govorim o od brda odvaljenom @mrvičku, koji se gadno poigrao našim perceptivnim sposobnostima.
Mislim da nitko neće biti ljubomoran (tko pati za simpatijama jedne blogobake!) ako kažem da me je @križar na prepad osvojila svojom neposrednošću i običnošću, a možda je to i s toga jer me neodoljivo podsjeća na jednu dragu osobu iz moje šire porodice. I @gorkić mi je djelovao posebno skromno, pa kad sam privremeno napustila zauzeto mjesto morala sam ostavit nešto na stolici između Sarah, Gorkića i Križara, da ne bih ostala bez društva već uhodane komunikacije.
Spomenut ći i @duplu ljutu, koji je dosta benigno djelovao jer sam zamišljala robusnog diva, ispičuturu :)))
@Moja moda, razumljivo, svima poznata po slikama, iznenadila me informacijom da je ona i @Decy, koja piše vrlo zanimljive Priče s naslovnice.
Oduševili su me nastupi @Boljeg zaleta, @Takve, @Morske zvijezde...
@Kamena je sve oborila s nogu svojim poklončićima, a ja sam rado probala medenjake i rafijole, prave dalmatinske tradicionalne kolače. Nisam se ustručavala tražiti savjet za tijesto za rafijoje, jer, ne sramim se reći, od njih sam davno odustala (u zamjenu pravim tortu makaranu sličnog sastava).
Uglavnom iza maski se nije krilo nijedno opasno lice.
Drago mi je što sam upoznala @Sjedokosog, koji je, bar mi se čini, najviše energije utrošio u pripremu ovog poduhvata, a tu se je pojavio i Siniša, koji je ostavio na mene dojam samozatajne osobe iako je inicijator Blogoknjige.
@Durica je onakva kakvom sam je zamišljala a kad sam se pohvalila kćeri i sinu da sam nekoga ipak realno procijenila u svojim predođbama, oni su se ugodno iznenadili i ponovo otkrili svoju davnu blogoprijateljicu!
Zahvaljujem svima koji su se trudili, koji su sudjelovali i želim da se uvijek s radošću susrećemo. Ispričavam se ako sam nekoga na bilo koji način povrijedila!
Jednostavno sam osjetila potrebu da na drugačiji način predočim blogosferi ovaj lijepi susret!
SMEĐE
U jezeru zlatnom
list se kupa smeđi,
na puteljku blatnom
šetaći sve rjeđi.
Ljuljačka od mora
zlatno sunce ziba,
na zlatastoj pjeni
praćaka se riba.
Smećkasta je svjetlost,
a i nit je smeđa
što mek zastor tkaje
ispred mojih vjeđa,
što pred svijetom skriva
nedostižne snove
od plamenih šara
jedne nade nove!
(1992., objavljujem potaknuta @Lastavičinim postom)
Oživi, nado!
Pred očima mi kopne cvijeće
što ljubavlju ga hranih,
rasplinula se slika sreće
i snova nježnih, ranih.
Sve bljeđi titrav plamen svijeće,
i ti si bljeđi, o, mjeseče
na nebu moje noći.
I zašto šutiš, vječna Tajno,
zašto se ljubav skriva trajno
i nema takve moći
da moja nada bude budna,
a ne tek slaba, uzaludna!
Oživi nado, javi se, Riječi,
ranjenu dušu moju izliječi!
(1996.)
