Pred očima mi kopne cvijeće
što ljubavlju ga hranih,
rasplinula se slika sreće
i snova nježnih, ranih.
Sve bljeđi titrav plamen svijeće,
i ti si bljeđi, o, mjeseče
na nebu moje noći.
I zašto šutiš, vječna Tajno,
zašto se ljubav skriva trajno
i nema takve moći
da moja nada bude budna,
a ne tek slaba, uzaludna!
Oživi nado, javi se, Riječi,
ranjenu dušu moju izliječi!
(1996.)
Post je objavljen 01.09.2015. u 14:01 sati.