Pred očima mi kopne cvijeće
što ljubavlju ga hranih,
rasplinula se slika sreće
i snova nježnih, ranih.
Sve bljeđi titrav plamen svijeće,
i ti si bljeđi, o, mjeseče
na nebu moje noći.
I zašto šutiš, vječna Tajno,
zašto se ljubav skriva trajno
i nema takve moći
da moja nada bude budna,
a ne tek slaba, uzaludna!
Oživi nado, javi se, Riječi,
ranjenu dušu moju izliječi!
(1996.)
| < | rujan, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
