KAŽU...
Čovjek je društveno biće i mala djeca uče od okoline.
Svi mi stječemo iskustva osobnim doživljajima i promatranjem drugih.
Život "piše" romane a pažljivi promatrači ih uobličuju i nude čitateljima koji se u njima nerijetko prepoznaju
ili, čitajući ih, u mašti proživljavaju ostvarenje svojih snova kao u nekom paralelnom svijetu.
Ništa nova pod suncem, zaključio je filozof, svi smo mi krvavi ispod kože., kaže narodna mudrost.
Problem nastaje kad nam je promatranje drugih glavna zanimacija koja nam odvlači pozornost od vlastite nutrine, pa zaboravljamo na ono: Upoznaj samoga sebe! Često svoje podsvjesne misli i želje prebacujemo na druge i tumačimo tuđe riječi i postupke ravnajući se prema sebi.
Sigurno nema nikoga tko nikad nije prepričavao što "kažu" i , poput gluhog telefona, svatko interpretira čuveno onako kako je sam shvatio ili procijenio. Treba biti svjestan toga i najprije "gledati svoja posla".
Inace od grude snijega nastane lavina i od truna u oku greda...
Prenositelji sočnih tračeva najčešće uživaju u tome što nisu kao "oni", jer kako bi se znalo tko je pošten i "umire za istinu" kad ne bi bilo loših susjeda ili znanaca.
Kad čujem da se netko busa iskrenošću i "voli sve reći u lice" ne slusajuci drugu stranu, najčešće zaključim kako ista osoba ne podnosi da se njoj saspe sve u oči.
A ograničenost riječi je poseban problem jer je nemoguće izraziti sve osjećaje te zbog toga i dolazi do nesporazuma.
Kad o istom pitanju govore dvije osobe svaka je uvjerena da je u pravu i možda ima čistu savjest, svaka poteškoću vidi drugačije, a sigurno znaju o temi više od nekoga tko je iz treće ruke čuo da ljudi "kažu"....
Šireći se od usta do usta trač postaje kleveta, a namjerno izmišljanje je problem za sebe.
Nisam svetica ali stvarno ne volim kad mi neko prepričava tuđe tajne, posebno uz onu "nemoj nikome reć"!
Ne znam čemu služi to opterećivanje!?
Ako smo nekome prijatelji možemo ga iskreno upozoriti na grešku. I sama sam više puta doživjela opomenu i prvi moment sam bila osupnuta, možda i uvrijeđena, ali kad sam malo razmislila uvidjela sam da je osoba u pravu. Sigurno me nije ogovarala iza leđa...
Uglavnom sam protiv iznošenja tuđih pravih i izmišljenih mana.
Osoba koja uživa u tračevima govori najviše o sebi, a jedna izreka kaže da kad nas olajavaju iza leđa sigurno barem koji korak za nama zaostaju.
MALA MARIJA
Do mog se kreveta
došuljala zora rana.
Tapše mi ramena,
otvara mi oči.
Zašto me budiš?
- ja je pitam snena.
I ona mi šapće:
-Čuješ li pjesmu
iz nebeskih sfera
što k nama se toči,
tihi anđeoski pjev?
To nebo slavi,
rodilo se dijete,
nježno poput cvijeta,
maleno stvorenje
čisto kao ljiljan bijel.
I čujem pjesmu anđela
što sipi sa neba
kao rosa što pada
na nježne lati.
O, Marijo mala,
tako si krhka
i tako si nježna,
a zbog tvog se rođenja
nebo svo zlati.
U posluhu i poniznosti
jednom ćeš
Kralja kraljeva zibati
na svojim rukama,
i u isto ćeš krilo
nazad primiti
Njegovo krvavo Tijelo
umoreno
u najgorim mukama.
Anđeoska pjesma
i dalje će teći
poprimajući
sve tužnije tonove.
I Kralj će svijeta
u grob svoj leći.
Ali samo do Aleluje.
Misli su moje
daleko otišle...
S njima je otišla i zora,
zamijenio je dan.
Marijo mala,
milosti puna,
s anđelima
srce moje pjeva,
Malena Gospe,
sretan ti rođendan!
/Marija Raos/
Prigodom današnjeg blagdana Male Gospe posudila sam pjesmu drage makarske pjesnikinje.
Svima koji danas slave, a posebno nositeljicama umanjenica imena Marija: Maricama, Majama, Marijetama i sl., želim
SRETAN IMENDAN!
