Joseph von Eichendorff: MONDNACHT
MONDNACHT
Es war als hatt' der Himmel,
die Erde still gekuesst,
dass sie im Bluetenschimmer
von ihm nur traeumen muesst'.
Die Luft ging durch die Felder,
die Aehren wogten sacht,
es rauschten leis die Waelder,
so sternklar war die Nacht.
Und meine Seele spannte
weit ihre Fluegel aus,
flog durch die stillen Lande,
als floege sie nach Haus.
NOĆ MJESEČINE
Nebo je poljubac tajni
na zemlju spustilo snenu
da u taj tren cvjetni, bajni
sanja samo o njemu.
Lahor dolinom piri
i klasje lagano njiše.
Mrmor se krošnjama širi
pod zvjezdama jasnim sve tiše.
Duša mi napinje krila
cilju leteći svomu,.
gdje čežnja tiha se skrila.
Slutim da blizu sam domu.
Uz.danasnji.DAN ŽIVOTA
USAMLJENA MAJKA
Noćas je život pokucao na vrata moga bića.
Noćas je strepnjom moja zadrhtala duša.
Noćas je počela još jedna životna priča,
I opet moj me Gospodar kuša.
Noćas.je život pokucao na vrata moga bića
Na me se ruši lavina hladnog svijeta,
Noćas je i opet počela jedna priča,
I opet jedan život svima smeta.
Noćas život pokucao i ja ga spremno primam,
Iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože,, jer ti si sve što imam,
Jedino ti si gospodar života!
Pjesma iz 1992. potaknuta stvarnom usamljenošću.jedne majke.
