DIJETE NAM SE RODILO
Zaharijin hvalospjev
“Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, / što pohodi i otkupi narod svoj! / Podiže nam snagu spasenja / u domu Davida, sluge svojega, / kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: /spasiti nas od neprijatelja naših / i od ruke sviju koji nas mrze; / iskazati dobrotu ocima našim / i sjetiti se svetog Saveza svojega, / zakletve kojom se zakle Abrahamu, / ocu našemu: / da će nam dati / te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, / služimo bez straha / u svetosti i pravednosti pred njim / u sve dane svoje. / A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati / jer ćeš ići pred Gospodinom / da mu pripraviš putove, / da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu / po otpuštenju grijeha njihovih, / darom premilosrdnog srca Boga našega / po kojem će nas pohoditi / Mlado sunce s visine / da obasja one što sjede u tmini / i sjeni smrtnoj, / da upravi noge naše na put mira”.
Danas slavimo rođenje Djeteta Isusa, našeg Božića.
Ne znam postoji li u ijednom drugom jeziku ovaj naoko paradoksalan naziv blagdana, ali u njemu je izražen veliki misterij, spuštanje Boga u našu zemaljsku stvarnost, u ljudsku malenost, da bi nas izdigao iz blata grijeha i uveo u svjetlost svoga zajedništva.
Naš veliki-mali Bog kojemu nije bilo mjesta u svratištu, ali, ako mu se otvorimo, može biti u našem srcu.
Ne znamo datum njegova rođenja ali znamo da je on naše "Mlado sunce s visine", kako je nazvan u Zaharijinom hvalospjevu.
Ljudi su davno zapazili da se iza zimskog solsticija, krajem prosinca, dan polako produžava, kao da sunce "prosine", pa se je u Rimskom carstvu tada slavilo rođenje Mitre, boga sunca.
Kao što ništa iskoristivo ne treba odbaciti ako se može reciklirati, i kršćani su preuzeli taj dan kao blagdan rođenja Spasitelja.
Kroz povijest su tako kristijanizirali i neke druge poganske običaje,kao naprimjer sijanje pšenice, simbol rodnosti, klijanje novog života, koji je za nas Isus.
Od protestanata smo preuzeli kićenje božićnog drvca, a ono također ima dublje korjene, jer istočni kršćani su kitili,( ili još kite?) hrastovu granu s jabukama i sl., što također simbolizira plodnost.
Badnjak označava svjetlo u tami, običaj također preuzet iz davnih vjerovanja...
Izvorno kršćanski običaj je pravljenje "Jaslica", uprizorenje božićne noći, kako nam je opisuje evanđelist Luka.
Prve "žive jaslice" priredio je sveti Franjo Asiški.
Božić je dan kad se okupljaju obitelji i druge zajednice bliskih ljudi.
Pozvani smo osvrnuti se oko sebe, pomoći siromasima, bolesnima, usamljenima, da se osjete dijelom zajednice ljudi dobre volje i tako dožive
duh Božića.
To je duh topline, tišine sabranosti, solidarnosti, duh LJUBAVI!
Pa NA DOBRO VAM DOŠAO BOŽIĆ!
ČETVRTA ADVENTSKA NEDJELJA
Sutra se užiže posljednja adventska svijeća koja simbolizira ljubav.
Na životnom putu, koji je za kršćanina jedan stalni advent, vođeni smo vjerom u trojedinog Boga, nadom da ćemo ga jednom gledati i ljubavlju koja nas nadahnjuje na dobra djela, i tako utiremo put do vjecnosti.
Tamo će za nas postojati samo Ljubav.
Ako otvorimo svoja srca, već sada možemo osjetiti predokus raja i veseliti se dolasku Djeteta, Sina Božjega, koji se spustio u našu ljudsku stvarnost i postao nam sličan, da bismo i mi imali udjela u njegovoj svjetlosti, a to možemo samo ako priznamo svoju nemoć i prihvatimo njegovu ruku pomoćnicu.
Želim nam svima da se bar približimo smislu adventa i Božića i osjetimo dublju, unutarnju radost, mir i utjehu, koja je puno više od blještavila i gradske vreve, vatrometa i pucnjave.
Ona je moguća i u bolesti i tuzi, ako svoju volju uskladimo s njegovom.
NAVJEŠTENJE
U cvjetnom kraju, u tišini,
Gabrijel pohodi tvoj skromni dom,
i zasja milost u punini
na tvome licu, u susretu tom.
Glasnikov pozdrav shvatila nisi.
Izmjerit tko će Riječi dubinu?!
"Neka mi bude!" Pristala ti si
postati majka Božjemu sinu.
Elizabeta radosno kliče:
"Blažena jesi između žena!"
Zaigra u njoj začeto biće,
napustila ga ljage sjena.
"Veliča..." poklik odjeknu gorom.
Iz tvoga krila nada se budi.
Svojim si moćnim zagovorom
spona između Boga i ljudi.
RILKE: DER PHANTER
Sein Blick ist vom Voruebergehen der Staebe
so mued geworden,
dass es nichts mehr haelt.
Ihm ist als, ob es tausend Staebe gaebe
und hinter tausend Staeben keine Welt.
Der weiche Gang geschmeidig
starker Schritte,
der sich im allerkleinsten Kreise dreht,
ist wie ein Tanz von Kraft um eine Mitte,
in der betaeubt ein grosser Wille steht.
Nur manchmal schiebt der Vorhang der Pupille
sich lautlos auf-.
Dann geht ein Bild hinein,
geht durch der Glieder angespannte Stile.-
um hoert im Herzen auf zu sein.
Panter
Pod njegovim pogledom rešetke promiču,
obnevidio, umoran drijema.
Kao da ima tisuće rešetki
a iza njih svijeta nema.
Mekani hod snažnih, gipkih koraka
u najmanjem krugu se vrti.
Ples snage oko središnje točke se kreće,
omamljen poriv i volja blizu su smrti.
Tek ponekad nečujno zastor se makne
otkrijuć' njegove zjene,
nenadni bljesak sine,
kroz udove prostruji napaćene,
u pustom srcu umine.
Goethe: WANDERERS NACHTLIED
Ueber allen Gipfeln
ist Ruh,
in allen Wipfeln
spuerst du
kaum einen Hauch.
Die Voegelein schweigen im Walde.
Warte nur, balde
ruhest du auch.
PUTNIKOVA NOĆNA PJESMA
Vrhovima pustim
mir vlada.
U krošnjama gustim
čuj sada
tek lahora ćuh.
U šumi ptičice šute,
smirenje slute
i za tvoj duh.
