Ko potok niz hridi moji dani teku
u rijeku se slijevajuć vječnosti.
Bol u duši bridi u noćima pustim
kad jasnoće trebam i svjetlosti.
Ja ne vidim rijeku gdje trenuci lete,
i često sam tužno, rasplakano dijete.
Kad oblutke moje skrije srebro vala
ja se ćutim sama, nemoćna i mala.
Ko potok niz hridi moji dani teku.
Svjetlosti mi podaj da sagledam rijeku!
1996.
| < | kolovoz, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
