Ko potok niz hridi moji dani teku
u rijeku se slijevajuć vječnosti.
Bol u duši bridi u noćima pustim
kad jasnoće trebam i svjetlosti.
Ja ne vidim rijeku gdje trenuci lete,
i često sam tužno, rasplakano dijete.
Kad oblutke moje skrije srebro vala
ja se ćutim sama, nemoćna i mala.
Ko potok niz hridi moji dani teku.
Svjetlosti mi podaj da sagledam rijeku!
1996.
Post je objavljen 25.08.2015. u 21:57 sati.