Opet je svjetlo danje
obasjalo moje pute,
opet mi pružaš ruku,
opet se uzdam u Te.
Umorne moje su noge,
sumorne misli me muče,
Ti budi moja snaga
i moje nadahnuće!
Od Tebe primam sve dane,
daj da ih Tebi predam,
da Tvoje misli mislim
i Tvojim duhom gledam!
U bespuću ruku ću pružit
bratu, što gladuje, zebe,
ljubav će srce okružit,
u meni vidjet će Tebe!
(Zaboravljena pjesma iz 1993.)
| < | studeni, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
