Ganuće vukovarskim žrtvama silovanja
JA UMIREM OD STIDA
Ja umirem od stida
nad slikom patnje vaše,
dok preko gorke čaše
vaša se žuć prelijeva,
i dok pred mladošću vašom
očajna raka zijeva,
tko vaše rane vida!?
Ja umirem od stida
nad slikom patnje vaše,
i smrt, što kosom maše,
vama utjehom sijeva,
pa možda mrzite život
dok pijan mučitelj pjeva,
a vaša duša rida.
Ja umirem od stida
dok sitne boli me peku,
i puštam da suze teku
ne bi li nepravde sprale,
dok mučitelj tijela vam kida,
vi, očajne kćeri i majke,
ja umirem od stida!
Ovo sam napisala 1992. kad su bila silovanja u Bosni. Sramila sam se svoje kuknjave zbog daleko manjih problema, a taj osjećaj je ponovo oživio sinoć kad sam gledala film o silovanim Vukovarkama, koje nisu zaštićene od susreta sa nekažnjenim zločincima, pa sam objavila ovaj post.
