Radnici posljednjeg sata
Gospodar nekoga vinograda
radnike prima od zore rane.
Na izmaku dan je, al' i tada
lutalac neki na vrata bane.
I oni rani i ovi novi
marljivo rade do kasne ure.
"Upravitelju, sve ih pozovi
po svoju plaću neka požure!"
Gospodar svakom po denar plati,
časni se gazda pogodbe drži,
isto onima posljednjih sati
i svim' što sunce dugo ih prži.
I nasta buna:"Zar isto plaćaš
njima i nama, tu smo od jutra!?"
"O, zavidno srce, zar ne shvaćaš
traženje mučno, strepnju za sutra!?
Sve što sam ikom suviše dao
uzeo nisam od plaće tvoje,
pa zašto bi tebi bilo žao
darežljivo što je srce moje!?"
Gospodar blag' što obilno daje
dobrog je Oca nebeskog slika.
Ljubavi mjera drugačija je
kada se motri s vječnih vidika!
(Mt, 20, 1-16)
