petak, 24.04.2020.
Moj prijatelj Frenky
|
I prije ovog kronavirusa znalo se desit da tu i tamo po koja divlja životinja zaluta u urbanu sredinu među ljude,međutim dolaskom ove pandemije to više i nije slučajna pojava.Tako eto npr po Venecijanskim kanalima čije su vode opet čiste i bistre,viđeni dupini i meduze,po Parizu šeću divlje svinje,divlje koze po selima i gradovima Walesa,Jeleni po Japanu..itd,a vjerovatno i u Hrvatskoj su u nekim gradovima viđene divlje životinje kako bez straha šeću,a najviše iz razloga što nema ljudi koji su po kućama zbog izolacije ili karantene.
I Poreč ima jednu takvu pojavu.Riječ je o labudovima.Labudovi su se znali viđati u Porečkoj uvali Peškera i prije par godine,kad još nije bilo korone,ali držali su se na distanci od obale.Znao sam ih onda po koji put vidjeti,ali ne pamtim da su dolazili do same obale.Sjećam se da su bili u troje.Znalo ih se vidjeti nekoliko dana,pa bi onda odletjeli na neko drugo mjesto. Kako je u Poreču jednako kao i u mnogim gradovima diljem hrvatske sada relativno pusto.Ljudi viđeni na ulicama mogu se preko dana praktično skoro pa izbrojati,tako se promjenila i priča o labudovima koji su se i ove godine ponovo pojavili,ali za razliku od ranijih godina sad više nisu na distanci od obale,nego štoviše viđeni su da plivaju tik uz nju.Ja osobno vidio sam samo jednog labuda kako pliva uz obalu i ljudi mu dobacuju komadiće kruha ili po koji keksić. Tako jedne prilike šećući duž Peškere vidio sam ga iz daljine kako se upravo približava obali.Kako sam pri sebi tada imao oveći sendvič,kojeg sam namjeravao smazati,odlučio sam da ću dio njega pokušati podijeliti s njim.Kako sam mu se približavao već trgajući sendvič na komade,ovaj kao da me primijetio i krenuo prema meni.Bacio sam mu jedan komad kruha,međutim galebovi koji su se tu sjatili bili su brži i dograbili kruh prije njega.Srećom taj dan bila je oseka,pa sam se odlučio spustiti niz obalu,tik uz more,mašući u zraku sendvičem kako bi me labud mogao pratiti i krenuti za mnom,ali pazeći i pri tom da mi sendvič koji galeb u letu ne zgrabi,što je lako moguće   ...Spustivši se tako skroz uz more,evo ga,dolazi on u svoj svojoj veličini i gracijoznosti koje mogu reći izaziva strahopoštovanje.Kad ti priđe tako blizu,mogu reći da je golem za razliku od prije dok sam ga gledao s obale.Reklo bi se da u njemu ima najmanje 8 do 10 kila.Vidjevši ga kako onako prilazi mirno i bez straha,klizeći po površini mora,rekao bih da je s razlogom po njemu nazvan onaj balet "Labuđe jezero" P.I.Čajkovskog. "Ooooo,pa gdje si mi Frenky"...viknem ja njemu.Frenky mi je bilo prvo ime šta mi je palo na pamet...."Evo sad ćemo se ja i ti lijepo pogostit ovim sendvičem.pola-pola.Ja častim"...rekoh ja njemu i počnem mu trgati komade sendviča koje je on halapljivo,ali snažno kljunom otimao iz mojih ruku.Bilo je to fascinantno gledati kao on onim svojim dugim,elegantnim i elastičnim vratom,uvijajući ga čas lijevo,čas desno dohvaća svaki komadić koji mu bacam,ali i onaj koji on sam uzima iz mojih ruku.Sjatilo se tu i nešto golubova,koji su prišli blizu,ali i još više galebova,koji su samo vrebali,ne bi li se domogli ili još bolje ukrali koji komad kruha,ali im nisam dao...ništa.Golubovi su dobili neke mrvice,"a vi galebovi,gospoda...imate kante i kontejnere...i onako svaki dan na njima visite,pa šta hoćete,idite tamo se hranit...nema ništa za vas,ko vas šiša"..rekao sam. Moj prijatelj Frenky,prišao mi je sasvim blizu,gotovo da sam ga mogao i dotaknuti.Čak sam ga u jednom mahu i uspio pogladiti po perju,dok je imao glavu okrenutu u suprotnom smjeru jedući kruh koji sam mu davao.Čim bi primjetio da ruku pružam prema njemu upasno bi počeo prijetiti,uzdižući prsa i vrat u zrak,ispuštajući siktave zvukove upozorenja.U jednom trenutku mislio sam da će me napast,ali ipak nije,nego samo kao da je htio reći "Dalje ruke od mene...ja i ti još nismo na TI,a vjerovatno nikad nećemo ni biti...i nemoj misliti da ako me sad hraniš da smo u prijateljstvu"..."Neka,neka,pomislim si ja,nek si ti meni živ i zdrav i da si se najeo lijepo,a za prijateljstvo ne brini" Kad je nestako sendvića kojeg smo podjelili,polako se počeo udaljati od obale,uvijek onako graciozno kako je i došao.   Oznake: labudovi, #koronavirus, pandemija |
