utorak, 05.05.2020.
Grljenje i ljubljenje
|
...neće više biti dozvoljeno,ili će se morati izbjegavati,sve zbog toga kako se tim kontaktom eventualno ne bi prenjela zaraza.Znači li to da će jedno od najsnažnijih oružja ljubavi kao što je grljenje i ljubljenje pokleknuti pred nekakvim COVID-om 19.Možda će se sam taj čin grljenja ili ljubljenja ipak morati izbjegavati u javnosti,isto onako kako se već pomalo i navikavamo da se ne rukujemo,čisto sumnjam da će se to u privatnom ili još bolje intimnom okruženju,misleći pri tom na ljubavne ili bračne parove,baš tako odmah poštivati.Ako po tom pitanju,grljenje i ljubljenje bude bilo preporučeno izbjegavati i u intimnom okruženju,misleći pri tom na sam čin vođenja ljubavi među partnerima ili parovima,gdje sve pršti od strasti,onda i sam pojam intime te vrste prestaje postojati.
 Donedavno bilo je svakodnevnica rukovari se ili zagrliti u domaćinstvu među ukućanima susjedima,prijateljima,poznanicima,što je sad eto postalo tabu,makar ne baš u smislu potpune zabrane,nego više kao preventiva u slučaju prenošenja virusa,pa od sada umjesto toga u modu dolazi laktarenje ili nogarenje kao alternativa,a po najnovijojem načinu i tzv.leđarenje,što će reć zagrliti se s leđa na leđa. Grljenjem se oslobađaju mnogi hormoni koji utječu na naše pozitivno stanje i osjećaj zadovoljstva,a ovo laktarenje,nogarenje ili leđarenje teško da to mogu nadomjestiti,a vjerujem da neće nikad ni moći.Može biti da će ovo stanje oko koronavirusa još neko vrijeme i potrajati,ali samo da pre dugo ne traje,da nam ovo laktarenje ili nogarenje,koje djeluje kao luk i voda prijeđe u naviku,do te mjere da će nam nakon koronavirusa zagrljaj postati čudan,pa s toga vjerujem da onaj ko bude htio unatoč preventivi privremene zabrane grljenja ili ljubljenja,nači načina da to i dalje čini,ako ne već javno i u društvu,onda bar privatno ili u intimi. Oznake: grljenje, ljubljenje, #koronavirus |
petak, 24.04.2020.
Moj prijatelj Frenky
|
I prije ovog kronavirusa znalo se desit da tu i tamo po koja divlja životinja zaluta u urbanu sredinu među ljude,međutim dolaskom ove pandemije to više i nije slučajna pojava.Tako eto npr po Venecijanskim kanalima čije su vode opet čiste i bistre,viđeni dupini i meduze,po Parizu šeću divlje svinje,divlje koze po selima i gradovima Walesa,Jeleni po Japanu..itd,a vjerovatno i u Hrvatskoj su u nekim gradovima viđene divlje životinje kako bez straha šeću,a najviše iz razloga što nema ljudi koji su po kućama zbog izolacije ili karantene.
I Poreč ima jednu takvu pojavu.Riječ je o labudovima.Labudovi su se znali viđati u Porečkoj uvali Peškera i prije par godine,kad još nije bilo korone,ali držali su se na distanci od obale.Znao sam ih onda po koji put vidjeti,ali ne pamtim da su dolazili do same obale.Sjećam se da su bili u troje.Znalo ih se vidjeti nekoliko dana,pa bi onda odletjeli na neko drugo mjesto. Kako je u Poreču jednako kao i u mnogim gradovima diljem hrvatske sada relativno pusto.Ljudi viđeni na ulicama mogu se preko dana praktično skoro pa izbrojati,tako se promjenila i priča o labudovima koji su se i ove godine ponovo pojavili,ali za razliku od ranijih godina sad više nisu na distanci od obale,nego štoviše viđeni su da plivaju tik uz nju.Ja osobno vidio sam samo jednog labuda kako pliva uz obalu i ljudi mu dobacuju komadiće kruha ili po koji keksić. Tako jedne prilike šećući duž Peškere vidio sam ga iz daljine kako se upravo približava obali.Kako sam pri sebi tada imao oveći sendvič,kojeg sam namjeravao smazati,odlučio sam da ću dio njega pokušati podijeliti s njim.Kako sam mu se približavao već trgajući sendvič na komade,ovaj kao da me primijetio i krenuo prema meni.Bacio sam mu jedan komad kruha,međutim galebovi koji su se tu sjatili bili su brži i dograbili kruh prije njega.Srećom taj dan bila je oseka,pa sam se odlučio spustiti niz obalu,tik uz more,mašući u zraku sendvičem kako bi me labud mogao pratiti i krenuti za mnom,ali pazeći i pri tom da mi sendvič koji galeb u letu ne zgrabi,što je lako moguće   ...Spustivši se tako skroz uz more,evo ga,dolazi on u svoj svojoj veličini i gracijoznosti koje mogu reći izaziva strahopoštovanje.Kad ti priđe tako blizu,mogu reći da je golem za razliku od prije dok sam ga gledao s obale.Reklo bi se da u njemu ima najmanje 8 do 10 kila.Vidjevši ga kako onako prilazi mirno i bez straha,klizeći po površini mora,rekao bih da je s razlogom po njemu nazvan onaj balet "Labuđe jezero" P.I.Čajkovskog. "Ooooo,pa gdje si mi Frenky"...viknem ja njemu.Frenky mi je bilo prvo ime šta mi je palo na pamet...."Evo sad ćemo se ja i ti lijepo pogostit ovim sendvičem.pola-pola.Ja častim"...rekoh ja njemu i počnem mu trgati komade sendviča koje je on halapljivo,ali snažno kljunom otimao iz mojih ruku.Bilo je to fascinantno gledati kao on onim svojim dugim,elegantnim i elastičnim vratom,uvijajući ga čas lijevo,čas desno dohvaća svaki komadić koji mu bacam,ali i onaj koji on sam uzima iz mojih ruku.Sjatilo se tu i nešto golubova,koji su prišli blizu,ali i još više galebova,koji su samo vrebali,ne bi li se domogli ili još bolje ukrali koji komad kruha,ali im nisam dao...ništa.Golubovi su dobili neke mrvice,"a vi galebovi,gospoda...imate kante i kontejnere...i onako svaki dan na njima visite,pa šta hoćete,idite tamo se hranit...nema ništa za vas,ko vas šiša"..rekao sam. Moj prijatelj Frenky,prišao mi je sasvim blizu,gotovo da sam ga mogao i dotaknuti.Čak sam ga u jednom mahu i uspio pogladiti po perju,dok je imao glavu okrenutu u suprotnom smjeru jedući kruh koji sam mu davao.Čim bi primjetio da ruku pružam prema njemu upasno bi počeo prijetiti,uzdižući prsa i vrat u zrak,ispuštajući siktave zvukove upozorenja.U jednom trenutku mislio sam da će me napast,ali ipak nije,nego samo kao da je htio reći "Dalje ruke od mene...ja i ti još nismo na TI,a vjerovatno nikad nećemo ni biti...i nemoj misliti da ako me sad hraniš da smo u prijateljstvu"..."Neka,neka,pomislim si ja,nek si ti meni živ i zdrav i da si se najeo lijepo,a za prijateljstvo ne brini" Kad je nestako sendvića kojeg smo podjelili,polako se počeo udaljati od obale,uvijek onako graciozno kako je i došao.   Oznake: labudovi, #koronavirus, pandemija |
subota, 04.04.2020.
The Day the Earth Stood Still
 iliti "Dan kad je zemlja stala"...to je naslov SF kino filma iz remakea 2008 godine,a govori o dolasku vanzemaljaca na zemlju.Sam naziv filma baš kao da je baš primjeren trenutnoj situaciji koja se događa kao posljedica dolaska,odnosno pojave koronavirusa,koji se nesmiljeno relativno brzo raširio i pretvorio naš planet u pandemiju. Za mene je taj dan počeo 16.3.2020.kad nam je prekinut rad u firmi zbog novonastale situacije i opasnosti širenja virusa.Dok je u Italiji virus uzimao sve više maha,odnoseći prve žrtve,lupao je i na vrata naše granice i bilo je pitanje dana samo kad će ih probiti.Naš je Nacionalni krizni stožer civilne zaštite odmah reagirao time što je najprije privremeno obustavio rad svim turističkim objektima,hotelima i kampovima koji su se spremali i uređivali za predsezonu,a odmah za tim i privremeno obustavio rada ugostiteljskih objekata,kino dvorana, kazališta, knjižnica i čitaonica te privremene obustave rada niza uslužnih djelatnosti,teretana, sportskih te fitnes i rekreacijskih centara, obustave održavanja izložbi, revija i sajmova,crkvenih misa te privremene obustave rada plesnih škola, dječjih i drugih radinica te noćnih i disco klubova.Par mjeseci nakon što su škole i fakulteti otvorili svoja vrata nakon prošlogodišnjeg štrajka nastavnika i profesura,ponovo su ih morali zatvoriti na 30 dana,zbog opasnosti širenja zaraze koronavirusa.Nedugo za tim zatvorile su se i sve trgovine koje nisu neophodno potrebne,osim prehrambenih i još nekih trgovina.Zabranjena su bilo kakva masovna okupljanja,pa je sve svedeno samo na individualna druženja sa ne više od dvije osobe,a naj popolarnija parola na cijeloj planeti postala je "STAY AT HOME" iliti "OSTANI DOMA"Na koncu i napuštanje mjesta boravka više nije bilo moguće bez propusnice. Život kao da je trenutno svugdje zamro,bar onakav kakav nam je bio svakodnevnica pred samo dva mjeseca.Kao da je zemlja stvarno stala,onako nekako karikirano rečeno. Poštujem sva propisana pravila glede zaštite od koronavirusa,učestalo pranje ruku,držanje distance,međutim nisam baš jedan od onih koji ne mrdaju nikud iz kuće cijele dane.Ako ima nešto šta moram obaviti u gradu,to napravim,ali redovito sam u šetnji vani,svaki dan...naravno individualno,solo ili se provozam biciklom đir okolo.Istina je i to da jedan dio dana visim na kompu i Tv par sati,ali imam svojih aktivnosti.Ne želim si baš dozvoliti da se previše opustim.Ako neđem neki poslić meni primjeren na crno sada,rado ću prihvatiti,makar firma u kojoj radim nije nam raskinula ugovore,tako da makar sam kod kuće i dok se stvore uvjeti za ponovni povratak na posao,redovito će mi dolaziti plaća (makar umanjena),teči će radni staž i zdrastveno osiguranje.Tu privilegiju na žalost mnogi možda neće imati,pa se ne smijem žaliti...moram biti zadovoljan time šta dobijem,pa čak da je eventualno i manje. Pred nekoliko godina počeo sam samostalno učit se svirati usnu harmoniku,pa nakon toga nisam dugo svirao,a budući da imam sad vremena na pretek,evo prilike da malo obnovim znanje,a možda i naučim koju novu svirku.Odlazim brat u šumu šparoge bar svaki drugi,treći dan,a sad je baš vrijeme kad je njihova sezona,tako da i time kratim vrijeme,a dobro je i za razgibavanje,a kad smo kod razgibavanja nedaleko uz more postavljene su sprave za vježbanje.Ne znam da li je dozvoljeno,jer u blizini tih sprava je i dječje igralište koje je obljepljeno trakama,kao zabrana trenutna zabrana pristupa,dok ove sprave nisu,tako da odem u kasnim posljepodnevnim satima malo se razgibat i time održavam fizičku kondiciju.Nastavio sam i s pirografijom,makar nekako nećkavo,ali imam radova još za završit,pa tako da će i to biti dodatna aktivnost. Sve u svemu lijepo je prošetat po prirodi i uz more,gdje god se može.Makar mi priroda izgleda isto kao i prije ove pandemije,nekako je osjećaj drugačiji.Mislim da će priroda najviše zaraditi i obnoviti se,regenerirati.U industriskim zonama i na mjestima gdje ima puno onečišćenja,zrak kao da postaje sve čišći.U ovom zlu ipak ima i nešto dobro.Dolaze topliji dani koji bi,kažu stručnjaci možda mogli usporiti širenje ovog virusa,pa bi se svi mogli u neko dogledno vrijeme ponovo vratiti u svakodnevnicu prije korone.Kažu da nakon ovoga svijet više neće biti kao prije,bar za neko određeno vrijeme.Možda je došlo vrijeme da balans koji je dosad bio više na materijalnim,pretegne na duhovne vrijednosti,ili se barem na vagi poravnaju.Živi bili pa vidjeli nakon korone. P.S....unatoč tome kako sam prekinuo raditi 16.3.2020,a kako je od tog dana krenulo sa uvođenjem preventivnih mjera u cilju zaustavljanja širenja koronavirusa i još k tomu taj dan je bio zadnji put od kako sam se obrijao,pa sam eto odlučio da se naću od tada brijat sve dok se situacija u tom pogledu ponovo ne poravna kao kad je bila tog datuma,pa me baš zanima dokle će mi brada narast   Oznake: #koronavirus |
