Pogled izvana

Per Petterson
I Curse the River of Time (čitao u engleskom prijevodu, hrvatski prijevod: Proklinjem rijeku vremena)

Zanimljivo je čitati o Norveškoj iz nekog vremena kad još nije bila jedna od zemalja s najvećim per capita prihodom na svijetu. Opisi radničkih života, tvornica I stanova, podsjećaju vrlo blisko na takve okoliše u našoj domovini.

Nama koji smo odrasli u komuniznu čini se suludo da bi netko iz razvijene zemlje obožavao komunizam i maoizam, no možemo im to oprostiti zato što su obožavali svoju iluziju komunizma, nemajući pojma o njegovoj stvarnosti.

Stil me u svojoj skandinavskoj jednostavnosti I dobro promišljenoj naivnosti često podsjeća na dječju knjigu «Pale sam na svijetu», što u mojem svijetu nije uvreda nego pohvala piscu jer je «Pale ...» jedna od najdražih knjiga mog djetinjstva. Nema tu naše mediteranske poze i prštave rječitosti u kojoj svaka rečenica liči na vatromet. Dirljivi lirski opisi uglavnom su kod Pettersona rezervirani za prirodu, a ne za ljude.

U jednoj kritici čitam: «Per Petterson is a master at writing the spaces between people.” (Per Petterson majstorski opisuje prazan prostor među ljudima). Strašno dobro opisuje tu mučnu nemogućnost komunikacije između ljudi koji bi – kao n.pr. majka I sin – ipak trebali biti u stanju nekako savladati taj zid koji ih dijeli.

Glavna rečenica knjige odnosi se na njegovu ljubavnu priču isto kao i na njegov život u cjelini:
“How impossible it was to grasp that in the end something as fine as this could be ground into dust”(Bilo je nemoguće tada pomisliti da se nešto tako divno može raspasti u prašinu).
[Govori li on to o mojem prvom braku? … :))]

Vjerujem da bi mnogi od nas mogli naći u svom životu takvu točku u kojoj se činilo da ništa, baš ništa ne može srušiti tu ljubav i ljepotu, a ono što se poslije desilo ispalo je nesretno, ako ne i tragično.