Iz povijesti zalaganja
za plastiku
Napisali su: I. Čatić, M. Šercer
Društvenim ili državnim novcima, svejedno je, skupine građana objavljuju javno plakate sa sloganima:
»Ne plastičnom otpadu«,
»Ne plastici«, ili emitiraju pjesmuljke
»Plastika je mrska, jer je drska«. Vrhunac toga je bilo prikazivanje plakata s navedenim sloganima tijekom TV emisije posvećene
»Danu planeta zemlje« 22. travnja.
Nažalost za takve građane je najblaža moguća klasifikacija da su neobaviješteni. Takvima valja postaviti jednostavna pitanja:
»Jeste li spremni ukloniti iz vaših ormara svu plastičnu i gumenu, dakle polimernu odjeću i obuću. Ali i sve proizvode od tih materijala iz kuhinje, računala, audio i video uređaja, športa i konačno vjerojatno iz vašeg ljubimca, osobnog vozila «? Ako jeste, moguć je produbljeniji razgovor. U suprotnom može se sažeti sve u iskaz. Bez plastike i gume civilizacija bi bila naprosto drugačija. To imajte na umu svi vi kojima je
»plastika mrska jer je drska« i koji trošite teško stečeni novac hrvatskih proizvođača, među njima upravo i onih koji rade plastične i gumene proizvode, za stvaranje masovne histerije za koju uopće nema opravdanja.
Ljudi koji znaju svoj posao, postavili su si pitanje:
»što ako ukinemo plastično pakovanje«. Ništa, treba
»samo« 404 % više pakovanja, obujam otpada porastao bi za 256 %, a obujam ukupno prikupljenog otpada za 213 %. Za neplastična pakovanja treba 213 % energije više, a troškovi proizvodnje porasli bi za 212 %. Na vašu žalost nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog. Možda još jedan primjer. U Indiji na jednom području izvrsno rode jabuke. Međutim za pakiranje uroda u drvene sanduke uz njihovu peterostruku uporabu, s površine od 1 hektara jabučnjaka, treba posjeći drva s površine od deset hektara.
Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovno upotrijebiti (materijalno recikliranje) razložiti na početne sastojke, plin ili ulje (kemijsko recikliranje) ili ako ništa drugo, mogu se takvi proizvodi spaliti (energijsko recikliranje). Gore izvanredno i pri dobrom vođenju procesa izgaranja, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuje okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda. A to je bitna razlika.
Umjesto da prouče o čemu pričaju, ne obaviještene skupine pojedinaca troše oskudna sredstva za krivu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuju na za to predviđena mjesta.
Ne može se organizirati javno uništavanje tzv.
»PVC najlonskih vrećica« i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od
polietilena. Pravi ih se od
polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A
polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štetnih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo.
Zainteresirana industrija i stručne udruge trebali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti. Jedna takva akcija je upravo u pripremi. Od 15. do 18. lipnja održat će se u Zagrebu,
»11. dani Društva plastičara i gumaraca«. Jedna od središnjih tema je recikliranje plastike i gume. Pozivamo sve koji viču
»Ne, plastičnom otpadu«,
»Ne plastici« da se jave Društvu, rado ćemo ih pozdraviti kao naše goste na tom savjetovanju. Ako treba, objasniti ćemo im da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kriterija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pridonosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno.
Napomena autora bloga:
Ovo je originalni članak najprije objavljen u Vjesniku, a zatim i u knjizi "Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja". Napravio sam samo jednu intervenciju, iz teksta sam izbrisao godine koje su bila upisane uz datume. A tekst je pisan 6. svibnja 1993. i dokaz je kako je prije više od 22 godine bilo nerazumnih zelenih i onih koji su pokušavali stručno i znanstveno provjerenim argumentima reći javnosti činjenice.
Knjigu sam osobno dobio od autora prof. emeritusa Igora Čatića, koji ovih dana slavi 50 godina od svog početka rada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i koji je odlukom rektora Zagrebačkog sveučilišta promaknut u počasno zvanje profesora emeritusa - i koristim priliku zahvaliti mu se, ali prvenstveno čestitati na vrijednoj i značajnoj obljetnici i imenovanju u ovo časno zvanje.
Knjiga "Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja" - ukoričeni članci od 19. siječnja 1967. pa sve do 3. travnja 2008., "puna" je sličnih članaka i biti će još iz nje objava na ovom blogu. Naravno, zahvaljujem se profesoru Čatiću na suglasnosti.