Plastično je fantastično

U današnjem 9. "Viktorovom poučku" dr.sc. Simončič osvrće se na nedosljednosti (ali i neznanje) u politici zaštite okoliša, a ja ću ponukan s nekoliko vijest osvrnuti se na nedosljednosti u hrvatskoj gospodarskoj politici.

Naime, neki dan je Društvo potrošača pisalo Vladi, odnosno ministru Vrdoljaku koji je nadležan za zaštitu potrošača, kako je nedopustiva zadnja izmjena Zakona o zaštiti potrošača (NN 31.3.2014.) u kojoj je ukinuta odredbe iz prethodne verzije Zakona po kojoj se plastične vrećice, ukoliko imaju logo proizvođača ili trgovca, ne smiju naplaćivati.

U tadašnjem komentaru na primjedbe tih odredbi dobili smo odgovor da se i na taj način želi utjecati na besplatno dijeljenje plastičnih vrećica i time smanjiti njihovu potrošnju koja je, kako su tada rekli, opasna po okoliš.

No, gotovo istovremeno (11.2013.), Ministarstvo gospodarstva, odnosno sam ministar Vrdoljak piše kolegi Zmajloviću vezano uz hrvatski stav o EU Direktivi o ograničenju potrošnje tankih plastičnih vrećica sljedeće:

"… usvajanje prijedloga za izmjenu Direktive negativno bi se odrazilo na gospodarstvo RH budući da bi došlo da zatvaranja tvrtki proizvođača vrećica te do zatvaranja radnih mjesta. Za Hrvatsku koja se nalazi u gospodarskoj krizi iznimno je važno svako radno mjesto, ovakva odluka ugrozila bi prema nekim procjenama oko 1600 radnih mjesta i 64 tvrtke, neke od njih otplaćuju kredite uložene u modernizaciju proizvodnje. Ova činjenica predstavlja dodatni argument protiv prijedloga za izmjenu Direktive. …

… Na kraju ističem da bacanje otpada u okoliš nije problem lošeg proizvoda ili materijala nego nedostatka kvalitetnog sustava zbrinjavanja koje će onemogućiti nesavjesno ponašanje pojedinaca (primjer povratne naknade u slučaju PET boca)."

Pa se pitam, gdje je tu dosljednost?

U jednom trenutku donosi se Zakon rekli bi "protiv" plastičnih vrećica, a istovremeno se pišu pisma i usuglašavaju stavovi "u korist" plastičnih vrećica.

Dobro je predsjednik Hrvatske akademije znanosti u umjetnosti akademik Zvonimir Kusić istaknuo problem hrvatske politike - kontinuitet, odnosno dosljednost, a dodajem: ne samo unutar iste vlasti, nego i "unutar glave" istog ministra.

A u cijeloj toj priči ruke trljaju naši trgovci koji sada na plastičnim vrećicama ostvaruju super - hiper profite. A Jednu vrećicu koju nabavljaju od proizvođača za 7 do 12 lipa, naplaćuju najmanje 30 pa do 50 lipa, a onu malo deblju vrećicu nabavljaju od proizvođača po cijeni od 20 do 30 lipa, a prodaju po najmanje 2 kune. Od svega toga, niti jedna lipa tih super profita NE završava npr. u Fondu za zaštitu okoliša.

Pa se ponovno pitam - je li u pitanju navodna zaštita okoliša ili je u pitanju zaštita (velikih) trgovaca?

Eto, koliko smo dosljedni - izgleda da smo dosljedni jedino u zaštiti velikih i bogatih.




Izvori:
24 sata, 24. srpnja 2015.
Novi list, 26. srpnja 2015.