Plastično je fantastično

Građani svjesni ušteda, ali poručuju da se stare navike teško mijenjaju

Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti

Zagreb se već petnaest godina sprema za odvojeno prikupljanje otpada koje zapadna Europa provodi barem dvostruko dulje. Sada je pak slovo EU zakona reklo svoje pa je konac ove godine posljednji rok do kojeg mora i u glavnom hrvatskom gradu zaživjeti gradonačelnikovo “Stavi pravu stvar na pravo mjesto”.

Nabavljeno je 4 tisuće spremnika za karton i papir, staklo, plastičnu i metalnu ambalažu, za sada otvoreno devet reciklažnih dvorišta, uveden besplatan odvoz glomaznog otpada. No i nadalje ostaje poražavajuća činjenica da svega jedan posto Zagrepčana - odvojeno prikuplja otpad.

- Ima puno nesavjesnih građana koji ne brinu o tome i nije im stalo. Trebat će jako puno vremena u Zagrebu da odvojeno prikupljanje otpada postane stvarnost. Jer sve je to stvar mentaliteta i stjecanja navike - jasan je Željko Bandl sa zagrebačke Ferenčice (53) koji je svoje navike stjecao tijekom šesnaest godina života provedenih u Francuskoj.

Tamo je, kaže, odvojeno prikupljanje otpada toliko normalno da se o tome niti ne govori više.

- Pred zgradom su nam stajale kante za odvojeno prikupljanje otpada koje su se praznile jednom mjesečno, a svaki grad bi imao svoju lokaciju odvoženja glomaznog otpada - prisjeća se Bandl života u Francuskoj komentirajući kako će Zagrepčanima trebati dosta vremena dok također i kod nas zaživi odvojeno prikupljanje otpada koje je tamo iskusio. A odvojeno prikupljanje otpada ovaj savjesni Zagrepčanin redovito provodi u svom domu - odvaja pet ambalažu, papir i staklo, ali kaže nema gdje s bio-otpadom.

Isti problem sa zbrinjavanjem organskih ostataka iz kućanstva ima i Nada Orač koja smatra da infrastruktura namijenjena odvojenom prikupljanju otpada nije uopće prilagođena potrebama građana.


Češće voziti glomazni otpad
da ne završava posvuda

- Nedostaje kontejnera, nisu funkcionalni i dovoljno prepoznatljivi. Nemamo gdje zbrinjavati bio-otpad, na kojeg očito nisu mislili, a čini i do jedne trećine volumena komunalnog otpada. Što da činimo sa starim tekstilom, kuhinjskim krpama - pita se Nada Orač koja ističe da također reciklira. A koliko će to činiti njezini susjedi sve ovisi, kaže, koliku kulturu stanovanja imaju.

- Ja sam da se kažnjava ne odvajanje otpada većim računima za odvoz miješanog otpada; nisam sigurna da je to najučinkovitiji način, ali bi u odnosu na sadašnju situaciju dao rezultata - prognozira ova Zagrepčanka i poručuje da je potrebno više edukacije posebice kod mladih koji trebaju od malena usvajati navike odvojenog prikupljanja otpada. Savjetuje Čistoći da treba glomazni otpad odvoziti češće jer nestrpljivi građani pronalaze lošija rješenja pa on završava u prirodi, iza zgrada, u zajedničkim prostorijama…

Da nešto “smrdi” za zagrebačkim smećem kad je razvrstavanje u pitanju vrlo je jasan Darko Stošić, poznati zagrebački “zeleni” aktivist i član stranke OraH. Smatra da je za sve kriv gradonačelnik Milan Bandić koji, komentira Stošić, Zagreb pretvara u slučaj Soprano.


Zagreb je slučaj Soprano

- Mi smo imali prije desetljeća započetu aktivnost u Čistoći za odvojeno prikupljanje otpada, ali to Bandiću ne odgovara jer gura spalionicu otpada koja će biti na teret građanima,povećati će troškove kućanstvima dok će onaj zlatni dio kolača u prikupljanju i trgovini sekundarnih sirovina prepustiti lokalnom Sopranu. Gradu nije u interesu smanjiti količinu otpada kroz reciklažu, nego želi sve gurnuti u skupu spalionicu čiju ćemo izgradnju plaćati desetljećima, a to doista podsjeća na rad mafije - proziva ovaj ekološki aktivist. Ističe da Zagrebu ne treba spalionica nego više edukacije kojom bi i zagrebačko smeće došlo do čak 80 posto iskoristivosti.

- Najlakše je spaliti smeće. A gdje je tu izuzetno skupa investicija u spalionicu, zagađenje okoliša zbog ispušnih plinova, ogromna potrošnja energije, te najgore od svega - spaljivanje sekundarnih sirovina koje razdvajanjem otpada možemo dobiti - ocjenjuje Stošić uvjeren da loša provedba recikliranja u Zagrebu ide na ruku gradonačelnikovim planovima o spalionici kao opravdanje da drugog rješenja za zagrebačko smeće - nema.

S druge strane gradska uprava jasno poručuje da ostaje pri planu odvojenog prikupljanja otpada, koji će se od početka 2015. više naplaćivati za one koji ga ne recikliraju.

- Od Nove godine svatko će plaćati onoliko otpada koliko ga bude imao u vreći ili kanti jer što ga se više reciklira, manje će ga biti za platiti. Pamet u glavu i vi koji to još niste počeli, počnite odvajati otpad, jer ja to radim već dulje vrijeme - poručio je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik nastojeći probuditi savjest građana da krenu njegovim putem.

Gradonačelnik nije za kažnjavanje, ali upozorava da će svi koji ne razdvajaju otpad svakako biti kažnjeni - većim računima za odvoz smeća. A hoće li se on zbrinjavati u novoj spalionici ili ćemo uspjeti prepoznati blago koje leži u recikliranju, Zagreb će vrlo brzo upoznati.


Spalionica ili ne
- pitanje koje desetljećima bruji Zagrebom

U Hrvatskoj je najlakši način za provesti neki projekt ili uvesti neki zakon dovesti državljane pred gotov čin tako da ne vide drugo rješenje, već ono koje im političari ponude. Godinama se, sad nam je jasnije i zašto, ne rješava problem odlagališta otpada u Zagrebu. Odlagalište na Jakuševcu je samo po sebi loše rješenje, a gradnja spalionice tj. postrojenja za termičku obradu otpada je vrh nesposobnosti (ili nemara).

Jakuševčani govore kako sve veći broj njih obolijeva od raka. No, za našeg gradonačelnika i vijećnike Gradske skupštine to nije dovoljno. Umjesto da se vapaj stanovnika Jakuševca shvati jako ozbiljno (jer je to problem svih nas), oni planiraju još veći dio Zagreba dovesti u istu situaciju.

U Resniku je planirana izgradnja spalionice. Upućeniji stanovnici Zagreba se ne slažu se s tim rješenjem. Spaljivanjem se u zrak ispuštaju otrovne čestice i spojevi koje filteri ne pročišćavaju i koje bismo svakodnevno udisali.

Spomenut ćemo samo dioksine koji se osim u ispušnim plinovima nalaze i u pepelu koji ostaje nakon spaljivanja. Ne želimo ni zamisliti što slijedi nakon što sve te otrovne i kancerogene čestice dođu u zemlju, vodu, hranu, životinje i na kraju ljude.

Drugi razlog zašto su spalionice loše rješenje je ekonomski. Izgradnja jednog takvog sustava je jako skupa. Prvo se spominjala svota od 250 milijuna eura. Sada su se troškovi popeli na 300 milijuna eura. Previše je to naših novaca za nešto što uništava zdravlje i u konačnici traži još novca jer će bolesti uzrokovane spalionicom dodatno opteretiti gradski i državni proračun.

Zar naši vijećnici i gradonačelnik zaista mogu mirno spavati nakon donošenja ovakvih odluka?!

Neki su stručnjaci su potvrdili opravdanost izgradnje spalionice zbog dobivanja toplinske energije. No, i sam zdrav razum govori da je lakše uštedjeti energiju recikliranjem, a pogotovo kad se pogledaju konkretne brojke (samo u jednom krugu recikliranja papira uštedi se više električne energije negoli što bi se dobilo toplinske energije spaljivanjem iste količine starog papira).

Obzirom da se mnogi danas i u Hrvatskoj i u svijetu smatraju stručnjacima dovoljno je progooglati rezultate ili posljedice pojedinih projekata na zdravlje ljudi te uštedu ili proizvodnju energije. Bolje je učiti na tuđim greškama, pogotovo kad su tako skupe.

Kao suprotnost spalionicama, diljem svijeta gradovi se okreću razvrstavanju otpada i recikliranju. Neki su gradovi došli i do 70%. I u Hrvatskoj imamo pozitivne primjere - otok Krk. Ljudima postaje jasno da je jedini održivi način Zero waste koncept ili Nula otpada. Ekološki je prihvatljiv, a donosi nova radna mjesta.

Ukoliko zagovornici i podržavatelji spalionica nisu znali o njihovoj štetnosti, nakon javnih rasprava ovih dana više nemaju izgovor. Na ključnim mjestima u gradu trebamo vizionare, a ne grobare.






Izvor:
Zagreb Info: Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti