Plastično je fantastično

Evo 7 grijeha „pozelenjivanja“:



1. GRIJEH PRIKRIVANJA SVOJSTAVA kojeg proizvođači čine kada sugeriraju kupcima da je neki proizvod „zelen“ na osnovi samo jedne ili vrlo malog broja karakteristika, dok ostale koje mu ne idu u prilog „zelenog“ ne ističe, odnosno prikriva. Na primjer, papir nije ekološkiji zato jer je nastao od obnovljivih drva iz obnovljivih šuma. Ostale važne ekološke karakteristike iz procesa proizvodnje papira, uključujući energiju, emisije stakleničkih plinova te trošenje i zagađenje ogromnih količina pitke vode te onečišćenja zraka - se prešućuju, a one su znatno utjecajnije od one pozitivno „zelene“ koja se jedina naglašava.




2. GRIJEH BEZ DOKAZA kada se neko „zeleno“ svojstvo ističe, a ne može se jednostavno dokazati i nema dostupnih informacija niti potvrda od nezavisnih institucija, niti vjerodostojnog ceritficiranja odnosno potvrđivanja. Zajednički primjer su razni papirnati proizvodi (ubrusi, maramice, ručnici, salvete, koverte …) za koje se navodi da su izrađeni od recikliranog papira bez da se predoče ikakvi dokazi.




3. GRIJEH NEJASNOĆE kojeg čine proizvođači kada daju nedovoljno informacija, slabo definiraju svojstvo ili svojstvo tako široko opisuju da će kupca navesti na pogrešne zaključke. „Sve prirodno“ je primjer. Ali i arsen, uran, živa, formaldehid su isto prirodni, ali vrlo otrovni. „Sve prirodno“ nije nužno „zeleno“




4. GRIJEH NEVAŽNOSTI kojeg čine proizvođači kada ističu neko istinito pozitivno „zeleno“ svojstvo, ali ono je stvarno nevažno ili nekorisno kupcu koji želi odabrati ekološki prihvatljiviji proizvod. Na primjer „CFC Free“ (ili našim riječima rečeno da proizvod ili uređaj ne sadrže plinove (chlorofluorocarbon) koji oštećuju ozonski omotač) i to se vrlo često ponavlja, mada je poznato da su takvi plinovi (freoni, haloni) već davno zakonski zabranjeni.







5. GRIJEH MANJEG ZLA kojeg čine proizvođači kada ističu neko svojstvo proizvoda koje je „manje zeleno“, a onda kupcu skreću pažnju od svojstva koje je „jako manje zeleno“, odnosno od nekog svojstva koje je ekološki neprihvatljivo. Primjer toga su „Organske cigarete“, kao i „vozilo za sportske terene s malom potrošnjom goriva“.













6. GRIJEH LAGANJA se najmanje čini, a čine ga proizvođači kada tvrde da proizvod ima neko „zeleno“ svojstvo, a to jednostavno nije istina. Najčešći primjeri su označavanje proizvoda etiketom „Energy Star“ ili „Registrirano“.









7. GRIJEH ISTICANJA LAŽNIH ETIKETA se čini kada se označava ili opisuje neki proizvod – bilo riječju ili slikom i kod kupca stvara dojam da je to drugačije ili da je potvrđeno od nezavisne strane ili da ima odobrenje od neke nezavisne institucije.
Ukratko, lažne etikete.











Gornja i lijeva slika nam pokazuju koje su "greenwashing grijehe" počinili proizvođači.

Najviše su prikrivali "ne-zelena" svostva svojih proizvoda (što je utvrđeno u 73% od analiziranih proizvoda), a kod 59% proizvoda se nije moglo dokazati "zeleno" svojstvo kojeg proizvođač ističe. U 56% slučajeva bilo je nejasno što je to i koliko je to "zeleno", dok je 24% proizvoda imalo lažne etikete. U manjem broju slučajeva su se proizvođači ogriješili isticanjem nevažnog "zelenog" svojstva (u 8% slučajeva), ili isticanjem manjeg zla od dva (4%), dok s ovom analizom na sjeverno američkom tržištu nije pronađen proizvod kod kojeg je utvrđeno da je proizvođač namjerno lagao i isticao nepostojeće "zeleno" svojstvo.

Izvor podataka: "The Sins of Greenwashing - Home and family edition" report for 2010" - izvještaj o ekološkim svojstvima proizvoda koja su isticana na sjeverno američkom tržištu. Originalni izvještaj možete pogledati na sljedećem LINKU.