pjesma duše moje...
subota, 14.06.2008.
osjećaji iza zavjesa...
osjećaji toliko varljivi.
najjače oružje i najveći štit,
što nam Bog podariše,
a ujedno najslabiji dio nas samih,
što su nas u stanju ubiti,
uništiti sve ako smjelo ne slušaše…
toliko jasni su bili,
bez trunke straha samo sam se pustila,
u toplom zagrljaju sigurno osjećala,
najtiše iza zavjesa govorili su poznaš ga,
i prije negoli si ga dodirom okusila,
sve njegove tajne si znala…
on je taj vjeruj nam,
što ti zvijezdu s noćnog plašta,
pokušava dohvatiti i u srce unijeti,
on je taj vjeruj nam,
koji će ti ljubav pružiti,
na onaj način kako ti ljubav u duši svojoj vidiš….
odjednom sve nestalo je,
rukama trgam zavjesu da ih jasnije čujem,
riječi dopiru riječi što mi srce probadaju,
napinjem se trgam sve jače,
da načujem što iza skriva se,
jer istina toliko bolna ne može da bude…
dali ne slušam dovoljno dobro,
dali sam zaslijepljena svim tim mračnim zavjesama,
previše osjećaja dopire i srce mi razara,
raspada se svaki dio duše moje,
želim da se zavjesa makne,
i pusti bar jednu trunku svijetle zrake,
što progovara on iskreno voli te…
