topli miris kave me budi,
polako otvaram oči,
nježni dodir me miluje,
iz snova lagano vuče…
nešto blago uhu mome,
u daljini načujem,
osmjeh na licu me krasi,
to je dječji glas što se čuje…
dah mu je sve bliži,
poljubac ostavlja na mojim usnama,
i par divnih riječi,
poput sunca jutro mi obasjava…
dlanove svoje mu nudim,
u snovima mojim,
ti si otac nerođenog djeteta mog,
nježno na uho šapatom mu prozborim…
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"...nikad ti nije pružena želja, a da ti u isto vrijeme nije data i moć da ju ostvariš..." R.Bach
šapni mi...
pdmnina@gmail.com
ZAJEDNO PROTIV PLAGIJATA
Blog.hr
Forum.hr
T-Portal.hr
Chrisbears.com
Diddl.com
sudbina nepoznata
srce ranjeno
ljubav..ah ljubav
mare2804
iskra
auroraisa
anđeli slomljenih krila
poggia nera
diana11
sewen
sewen2
eye from street
natasha
leb
silvinka
just choco
njofra
kamović
maychie
anonimus girl
dream_maker
uranova piklula-daniela
irida
prorok!
neni_iz_bajke
solumojojkosi
poezija na crno
tišina zvuka
freya
nihonkichigai
nihonkichigai_1
laughing granny
bakin spomenar
ljubavne pjesme
taken by the storm
galatički vapaj
w@rlord
tvoj kike
one sweet doll
sanjamo udvoje
plavi_suton
slomljena srca
uzalud izgužvana svila
miris dunje
noebius
tajana
oblak u hlačama
wes c.addle
ravencrow88
deflon
scorpions2
zg dekameron-boccacio
tartlet
put u beskraj
mama ivanina
morska zvijezda
moje pjesme i stihovi
pokojnici i pijanci
mnp
argine
evandjelje u molitvama
zauzete misli
oprosti mi što pišem,
ali drugačije ne mogu,
niti ne znam,
stih mi dušu liječi,
a srce iz rasutih komadića,
u cjelinu suzama vrača…
to je moj mali svijet,
gdje srce progovara,
to je moj kutak,
gdje nada vječno biva,
tiha gusta rijeka,
gdje mi duša plovi osjećajima…
oprosti mi nisam ja kriva,
što mi svaka pomisao,
u stih se pretvara,
i u vječnu pjesmu stapa,
jer ispod površine,
živi osoba bez oklopa…
pjesma je slika duše moje,
a stih glas njen njem,
moj unutarnji svijet,
što me čini istim onim čovjekom,
kada sam iz majčine utrobe,
po prvi put zrak udahnula…
svakim danom nadam se...
svakim danom nadam se,
da prošvrljat će,
ovim virtualnom svijetom,
i naći sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za njega napisana je…
svakim danom nadam se,
da će shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,
može voljeti,
koliko ljubavi mu može pružiti…
svakim danom nadam se,
da će mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu riječ,
da će u moj zagrljaj dotrčati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…
svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit će se,
da će leći pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te maleno moje…
četiri godišnja doba...
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...
poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…
pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…
tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…
moj mali komadić duše poklonjen...
pjesmi nad pjesmama
štrajk završen dana 02.12.2007...
kako je bilo i kako je započelo pročitajte na pobuna u magli
iako je štrajk završio, nesmijemo zaboraviti da mi činimo blog i uvijek ćemo zahtjevati ono što nam pripada!