pjesma duše moje...
nedjelja, 02.12.2007.
svi smo mi isti...
tako zbunjena,
izgubljena i umorna,
ja više ne mogu,
neka me kukavicom zovu,
dala sam što sam mogla,
ali meni stih dušu hrani…
ponovno riječi iz mene izviru,
u stihove se slažu,
i pjesmu stvaraju,
jer to je ono što mene čini,
pjesme pišem ja,
i pisat ću ih dok sam živa…
u dubini duše svi smo mi isti,
u mojim očima dobri ljudi,
zašto loše činimo,
možda zbog situacije koja nas na to tjera,
možda bi drugačije postupili,
kad bi znali…
svi smo mi isti,
htjeli mi to ili ne,
bitno je da se zajedno držimo,
za dlanove spojimo,
i pokažemo tko zapravo svijet čini,
mi mali, ali velikog srca ljudi…
štrajk je završio, hvala svima na trudu i podršci, ispričajte me ako vas ne mogu sve imenovati jer vas je puno... a što nam to govori.... mislim da mami smješak na lice...
ali moram nekoga izdvojiti, ne uzimajte mi za zlo, ali znate da su to zaslužile, neizmjerno hvala Danieli, Iridi i Dream maker, pokazale su što znači kad se obični mali ljudi prime za ruke i glas podignu... hvala cure, strašne ste...
pusa od srca!
nina
