Hešteg pitamzaprijatelja https://blog.dnevnik.hr/pitamzaprijatelja
četvrtak, 16.01.2020.
Zemlja izlazećih oblaka
Japan je oduvijek bila zemlja koja je fascinantna nama zapadnjacima. Drugačija kultura, drugačiji pogled na život i okolinu, pa čak i drugačija slova. Pretpostavljam da i sami imate neku viziju Japana. Automobili, motori, tehnologija, Godzila, manga, samuraji, Hirošima i Nagasaki, gejše, katane... Toliko toga o Japanu znamo iz opće kulture, ali koliko je moguće nama zapadnjacima upoznati Japan?! Koliko je moguće upoznati Japan iz fotelje?!
S obzirom da vjerojatno nemamo dovoljno novaca za dugotrajno istraživanje egzotičnih zemalja, preostaje nam najčešće putovati iz fotelje. Oduvijek mi je bilo besmisleno otići negdje na jedno popodne, ili par dana. Ako želite vidjeti neki grad, upoznati ljude i otkriti tamošnju kulturu, jedna kratka tura po trgovima i muzejima sigurno nije dovoljna. Zato sam se odavno odlučio "putovati" svijetom uz pomoć dokumentaraca.
O Italiji sam, na primjer, puno saznao uz seriju s Alex Polizzi, o Egiptu uz Bettany Hughes, a putovanja pajtonovca Michaela Palina da i ne spominjem. Mnoge fotografije i uspomene s njegovih putovanja, uz knjige i DVDe, možete pronaći na njegovoj stranici posvećenoj putovanjima:
https://www.palinstravels.co.uk/
No Japan sam posebno želio otkriti s ljudske strane. Saznati što stvarno ljudi misle, kako žive i kako gledaju na svijet. Koliko ima istine u našim predrasudama?!
Za otkrivanje takvog Japana sam prije par godina pronašao seriju NHK Cycle Around Japan. Što stranac na biciklu može vidjeti prolazeći kroz Japan?! Nevjerojatan krajolik, i ljudi koji vrlo brzo prihvate gaijina koji želi saznati više o njihovom kraju, hrani ili poslu. Pogotovo kad znaju pričati japanskim jezikom. Pronašao sam i playlistu NHK Cycle Around Japan na YouTubeu, pa možete pogledati dio tog serijala
NHK Cycle Around Japan playlista
Kad sam već spomenuo pričanje stranih jezika, prije par godina sam upoznao djevojku koja je naučila euskaru, odnosno baskijski jezik. Ispričala mi je svoja nevjerojatna iskustva s putovanja po Baskiji, gdje su ljudi bili oduševljeni činjenicom da stranac priča njihovim jezikom na koji su oni osobito ponosni. Ispričala mi je i kako je u jednom mjestu pozdravila tamošnju baku i pitala ju za uputstva, no kad je baka saznala da je ona strankinja koja priča njihovim jezikom, nije ju htjela pustiti dok nije ušla u kuću i pojela i popila nešto. Na odlasku joj je rekla da može doći u posjetu kod nje kad god želi. Čarobno iskustvo koje ostaje kao uspomena za cijeli život. Pa čak i meni koji sam to čuo iz druge ruke 
Još riječ dvije o Japanu, i zašto je tema ovog teksta. Britanski voditelj James May je proveo neko vrijeme na dalekom istoku, i na svojstven način snimio dokumentarnu seriju James May: Our Man in Japan. Šest sati japanskog maratona je iza mene, i May nije razočarao. Jedna scena je i inspiracija za naslov ovog teksta Naravno da se u šest epizoda može saznati nebrojeno puno stvari o Japanu koje možda niste znali. Toliko ih je da nema smisla ni pokušati nabrajati u ovom tekstu. Uglavnom, najiskrenija preporuka za gledanje.
James May: Our Man in Japan tralier
Samo šest epizoda je na žalost snimljeno, ali možda bude druga sezona snimljena jednog dana. Nadam se...
Dok čekam možebitnu drugu sezonu, saznao sam da je vani nova epizoda sedme sezone serijala NHK Cycle Around Japan, pa idem saznati nešto više o Tottoriju
Sajonara,
Mladen Bomoštar
petak, 03.01.2020.
Sretna nova revolucija
Već smo nekoliko dana u novoj revoluciji, tj. novom krugu (elipsi) oko sunca. Moram priznati da ne volim koristiti riječ revolucija. Imam osjećaj kao da pozivam na bunt, a u revolucijama uvijek sirotinja nastrada.
Zanimljive su mi te rotacije i revolucije u Sunčevom sustavu.
Rođeni na Veneri imali bi otprike isto dana kao i godina. Jedan dan tamo traje 243 zemaljska dana, a godina oko 225. Vikend na Veneri bi bio odličan izlet ili godišnji odmor. 28 dana tamo traje čak 6804 zemaljska dana. Samo da je klima malo pogodnija
Na Neptunu bi, recimo, jako teško dočekali rođendan. Jedna godina (revolucija) tamo traje skoro 165 naših godina.
Radne dane bi bilo odlično provoditi na Jupiteru. Jedan dan tamo traje manje od 10 zemaljskih sati, ali za godišnji odmor i nije neka sreća.
Nova godina je tu, staru smo ostavili daleko, i želim vam da 2020. bude bolja od prošle. Što god da si želite, nadam se da ćete i naći u ovoj godini. Sreće, zdravlja, zadovoljstva, novaca...
Ne morate se previše patiti oko donošenja novogodišnjih odluka, jer one, navodno, ne traju dugo. Prema nekim istraživanjima, velika većina novogodišnjih odluka se prekrši već drugi dan, ili u roku od nekoliko dana. Vrlo vjerojatno su do sada već i mnoge odluke prekršene :)
Čuo sam i čitao, na žalost, puno loših komentara o prošloj godini. Puno meni dragih ljudi je imalo tešku godinu. Izgubili smo i mnoge drage ljude, a mnogi "nedragi" su još tu. Tako to valjda mora biti.
Imao sam tu sreću i da sam u prošloj godini otkrio jako puno novih divnih ljudi, i to mi je posebno draga uspomena na 2019. godinu. Prohodao sam više kilometara nego u deset prethodnih godina. Otkrio nove stepenice i ulice po kojima nikad nisam hodao, u gradu u kojem živim cijeli svoj život. Otkrio sam sve ulice po knezovima i kraljevima, a sad znam i gdje je ulica Kraljice Jelene. O toj temi ću sigurno u jednom od budućih tekstova.
Novaca nije bilo ni u 2018. godini, ni 2019. godini, pa vjerojatno neće ni u ovoj. Oko toga se ne zamaram više
Glavno je da nismo u ovoj kategoriji
Okrenimo se ipak sad novoj, prestupnoj 2020. godini.
Ako volite čuvati kalendare, ova godina ima iste kalendare kao i 1992., 1964., ili 1936. godina, pa možete ponovo iskoristiti te kalendare. Nadam se da imate neki bolji od ovog
Za kraj, još jednom vam želim sretnu nova elipsu, revoluciju ili novu godinu. I da se nađemo svi tu za godinu dana. Živi i zdravi.
Mladen Bomoštar
utorak, 10.12.2019.
Zar ti nije hladno?
Ovo pitanje slušam često ovih dana, ali to pitanje me prati već godinama u trenucima kad dolazi zima, odnosno hladniji dani. Nemam ništa protiv zime, zapravo ju i volim. Volim i snijeg, a posebno voziti autom po snijegu i ledu. Pogotovo na praznom parkingu "driftati".
Vrijeme Adventa mi je lijepo i čarobno, a i grad izgleda drugačije. Jedino što ne volim previše od zime su kratki dani (ili duge noći, ako vam je tako draže).
Astronomi bi vam rekli da je to posljedica kretanja Zemlje oko Sunca, i činjenice da je Zemlja, najvjerojatnije zbog sudara s drugim planetom, nagnuta 23 i pol stupnja.
Kad sam tu činjenicu još kao klinac prihvatio, više nisam imao razloga za loše raspoloženje po zimi, tako da to nije depresivno gledanje na mrak. Čak i volim šetati po mraku više nego po danu, ali mi nekako nedostaje onaj ljetni večernji sumrak iza 20h otprilike.
Jedan ovakav:
Moja borba protiv zime zapravo je krenula nesvjesno. Svaki put kad bi zahladilo, ja bih među zadnjima u društvu oblačio debelu zimsku jaknu. Do zadnjeg mogućeg trena bih ostajao u tenisicama i što lakšoj jakni. Naravno, natrpao bih par slojeva odjeće ispod, ali jakna bi ostala ona "lakša".
Ne popuštam dokle god mogu izdržati. Nisam još došao do ovog nivoa, ali tko zna
Debele zimske jakne su muka i iz drugih razloga. Ogromne su i trapave za vješanje. Barem meni. Nadam se da ste vi uspješniji od mene u odlaganju, ali meni te zimske jakne redovito padnu s vješalica, ili skliznu na pod ako ih prebacim preko naslona u kafiću. To je posebno "zanimljivo" ako je pod mokar od snijega. A znate i sami da nema baš puno mjesta za odlaganje jakni u kafićima gdje su stolice i stolovi nagurani koliko god je moguće.
Jedno od rješenja za zimogrozne, i jedan od mojih planova, bi bilo otići do Australije ili Novog Zelanda preko naše zime, pa ovako dočekati božićne darove:
No, ako ni vi niste obožavatelji zime i dugih noći, izdržite još malo. Zimski solsticij, odnosno najkraći dan u godini, ove godine pada 22. prosinca i nakon toga dani postaju duži. Astronomski početak zime ove godine tako dolazi dan kasnije od onoga što smo učili u školi. A i proljeće nam već godinama dolazi 20. ožujka, tako da više ne vrijedi ono što su nas učili prije za početke godišnjih doba
Ljeto sljedeće godine počinje 20. lipnja, a jesen 22. rujna. Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
petak, 22.11.2019.
Hvala za ples, Leonard
"Thanks for the Dance", posthumni album Leonarda Cohena, objavljen je ovih dana i konačno smo mogli saznati kako se nastavlja (i vjerojatno završava) glazbena priča pjesnika hrapavog glasa.
Prethodni album "You Want It Darker" (2016), od prve sekunde mi je zvučao kao oproštaj. Cohen je osjećao da ide prema kraju, i pjesmama na tom albumu pozdravio se s prijateljima, ženama, obožavateljima... Bez obzira koliko sam volio taj album, taj osjećaj da je to kraj, dodao je ogroman teret svakom Cohenovom stihu ili udahu...
7.11.2016. godine, doslovno par tjedana nakon objave albuma, Leonard Cohen je preminuo. Ali, pjesnik je to i najavio u, recimo, "Leaving the table" sa stihovima "I'm leaving the table, I'm out of the game...", ili s porukom "I'm ready, my lord" u naslovnoj "You Want It Darker".
Ubrzo nakon njegove smrti pojavile su se priče da je Leonard sa svojim sinom već radio na novom albumu, ali znate i sami koliko je takvih glasina puštano, a da su bile vezane uz razne pjevače ili pjevačice. Još uvijek čekamo što će biti s materijalom kojeg je George Michael snimao prije svoje smrti. Navodno je Nile Rodgers završio cijeli album, ali je za sada objavljena samo pjesma ‘This Is How (We Want You To Get High)’. Uglavnom, nisam se nadao da će taj Cohenov album ugledati svjetlo dana ikad.
No glasine o novom albumu nisu prestajale, i postalo je sve jasnije da je pitanje trenutka kad će nove pjesme biti objavljene. Otprilike tri godine nakon Cohenove smrti, petnaesti i posljednji studijski album Kanađanina "Thanks for the Dance" je tu. Devet pjesama složenih od par sati Cohenovog pjevanja/recitiranja, pretočeno je u... Epitaf? Post scriptum? Kraj putovanja? Može... Pretočeno je u kraj glazbenog putovanja Leonarda Cohena.
Stvaranje albuma Thanks for the dance
Nisam pratio cijeli Cohenov put od početka. Trebalo je proći vremena da njegova poezija i moj ukus dođu u istu fazu. Nedavno sam objašnjavao jednoj kolegici zašto neke pjesnike obožavam, i zašto neki stihovi imaju težinu i snagu kod mene, ali da mi je trebalo puno vremena da to postane tako. Ne djeluju na svakog stihovi jednako, naravno. A i ljudi se pronađu u raznim riječima, različitim stihovima ili melodijama... Vjerojatno i godine imaju veze s time :)
Stoga nemam namjeru pisati recenziju albuma. Nemam namjeru popisivati sve glazbenike koji su na ovom albumu. Mogu samo staviti link na najslušaniju pjesmu s albuma "The Hills"
Leonard Cohen - The Hills
Htio sam vam ovim tekstom samo reći da je album objavljen, i da, ako imate u obitelji nekog tko voli Cohena, imate riješen božićni poklon :) Nećete promašiti ako kupite album.
Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
"Thanks for the dance
It was hell, it was swell, it was fun
Thanks for all the dances..."
utorak, 19.11.2019.
Četiri sprovoda i vjenčanje
Vjerojatno te 4+1 životne kombinacije variraju kroz godine. Četiri vjenčanja i sprovod, pa četiri krštenja i vjenčanje, a u jednom trenutku život donese i četiri sprovoda i vjenčanje. Tako to ide... Valjda...
Igrom slučaja u mom životu u ovom trenutku prevladava ova odvratna posljednja kombinacija. Tata od prijatelja, pa od prijateljice, dragi kolega... Sve češće sam gore na Krematoriju.
Prema raznoraznim istraživanja, očekivana starost u Hrvatskoj bi trebala biti oko 75 godina. Žene bi trebale živjeti par godina duže od muškaraca. S obzirom na način života i stanje u zdravstvu, nadam se da će se taj prosjek i održati a ne pogoršati, iako pretpostavljam da i sami znate što kažu o statistici i istraživanjima.
19. 11. je Međunarodni dan muškaraca. Na Wikipediji piše da je to godišnji međunarodni događaj kojem je cilj "fokusiranje na zdravlje muškaraca i dječaka, poboljšavanje rodnih odnosa, promicanje spolne ravnopravnosti, te isticanje pozitivnih muških uzora". Cijeli studeni mjesec je zapravo posvećen očuvanju zdravlja muškaraca i borbi protiv zloćudnih bolesti, posebice raka prostate i testisa. Movember fondacija mi je oduvijek bila draga, i cijela ideja s puštanjem brkova u studenom je simpatičan način da se skrene pažnja na te zdravstvene probleme.
Movember fondacija
Prema podacima Registra za rak Republike Hrvatske 2013. godine zabilježen 181 bolesnik s novootkrivenim rakom testisa. Znači da u prosjeku svaki drugi dan otkriju jedan...
Ove godine sam snimio reklamu u kojoj smo poslali poruku "prepipaj se" (i naravno da sam dobio šaljive poruke u inboxu o prepipavanju), ali bilo je i raznih varijanti poziva na samopregled prije. O "Počeši s razlogom" se puno pričalo. Pogotovo nakon što je Šprajc izjavio da se trebamo počešati po testisima:
Zoran Šprajc testisi
Razlog za ovaj tekst je jedan dragi, divan čovjek koji je nedavno, na žalost, preminuo od raka. Da su na vrijeme otkrili... Možda... Tko zna...
No, da ne bi završili ovaj tekst u teškom tonu, jer život je ipak lijep, vratio bih se na vjenčanje iz naslova: čekamo Anju i Ivana da sljedeće godine potpišu
La vita e bella.
Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
subota, 09.11.2019.
9. 11. Dan Carla Sagana
Danas je dan Carla Sagana.
Na današnji dan 1934. godine, rodio se znanstvenik i autor koji je otvorio cijeli svemir mnogima, pa tako i meni. I to još kao klincu prije dosta godina.
Što napisati o Saganu?! Knjige, znanstveni radovi, predavanja, ploče na Voyagerima, znanstvena serija "Cosmos: A Personal Voyage", "pale blue dot", "billions and billions"... Neil deGrasse Tyson je 2014. godine nastavio priču, te snimio nastavak "Cosmos: A Spacetime Odyssey", a na proljeće 2020. godine očekujte i treću seriju "Cosmos: Possible Worlds". Inače, Neil deGrasse Tyson Sagana spominje kao uzora, ali nije jedini. Znanstvenik iz New Yorka inspirirao je mnoge druge kolegice i kolege, ali i pisce znanstvene fantastike. Mislim da će na mom blogu biti još puno tekstova u kojima ću pisati o njima. Samo da vas upozorim
Još od malih nogu sam puno čitao. Moji roditelji su me rado opskrbljivali knjigama, ali i stripovima, pa sam podjednako čitao knjige, kao i Zagora, Alana Forda ili Spidermana. Imao sam sreću da su me roditelji podržavali u mom čitanju. O samom svemiru sam najviše čitao iz knjige o Apollu XIII koju su mi roditelji kupili. Čitao sam kako je izbjegnuta katastrofa, i putovanje do mjeseca mi je bilo nešto uz što sam odrastao. Osim par "svemirskih" filmova, nisam proučavao baš svemir previše. Ali jednog popodneva se to sve promijenilo zahvaljujući seriji "Cosmos" Carla Sagana.
Bili smo u gostima, i poslije ručka, kako to obično biva, svi su sjedili i pričali uz kavu i kolače. Mi klinci smo se igrali, i onda je na televiziji krenula epizoda Saganove znanstvene serije "Cosmos: A Personal Voyage". Odgledao sam ju u jednom dahu, i nakon tog popodneva svemir je postao potpuno drugačije mjesto za jednog klinca, i na tome sam Saganu beskrajno zahvalan.
A i tete u knjižnici su brzo naučile sačuvati mi sve moguće knjige o svemiru
Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
srijeda, 23.10.2019.
Putovanja iz fotelje
Obožavam otkrivati stvari po svijetu, ali imam problem s putovanjima. Zapravo, imam više problema s putovanjima.
Prvi je, logično, financijske prirode Nemam mamu koja bi mi plaćala putovanja na karipske otoke, a nisam uspio dovoljno zarađivati da bih si bez problema priuštio takva putovanja. Tako da ništa od putovanja oko svijeta... Novac uvijek ode na neke druge stvari koje su važnije.
Drugi problem je vezan uz baš samo putovanje. Nemam volje negdje otići na par dana. Ako bih otkrivao neki grad ili državu, trebalo bi mi mjesec ili dva najmanje. Da stignem sve u miru obaviti i razgledati, a ne da imam sat vremena tu, ili dva sata tamo. A još manje imam volje otići na jednodnevno "selfie" putovanje. Kad mi je žena počela raditi kao turistički vodič, zvala me na jednodnevne izlete po bližoj okolici. Ali, kad bih se sjetio da se moram probuditi u 4h ujutro, da se moram spremiti, drndati u autobusu satima da bih bio par sati u Beču npr., opalio nekoliko selfija, vidio par stvari u gradu, i onda se vukao u busu satima nazad... Nije to za mene...
Treći problem s putovanjima je organizacijske prirode. Gdje se smjestiti da je apartman kvalitetan, ne preskup, a na dobroj lokaciji. Ne pada mi na pamet spavati na kauču nekome u stanu, ili si naći nekakav stan s nekim preko interneta, pa kad on ili ona imaju "obaveze", ja moram biti vani negdje. Jedna djevojka mi je ispričala priču o njenoj cimerici koja je dovodila frajere u stan u kojem su bili skupa, pa je ona morala biti van stana po nekoliko sati u određenim satima. Ne, hvala...
Ako idem negdje, volim svoj mir, i volim imati vremena. Ako nemam to, onda radije ne idem. I tako sam svoju znatiželju s vremenom naučio zadovoljiti gledanjem dokumentaraca i videa na YouTubeu. Jedna kolegica blogerica mi je predložila da pišem tekstove o tome, pa je ovaj tekst prvi koji pišem zahvaljujući njenom prijedlogu.
Željeznice, pa još kad su neobične, jako me zanimaju. Kako izgledaju putovanja u njima, što se vidi iz neobične perspektive, a volim vidjeti i što su ljudi napravili u svijetu. Postoje mnogi dokumentarci o vlakovima i putovanjima, ali sam odlučio krenuti u tu priču s YouTube Videima. Neke od ovih "željeznica" i nisu baš željeznice u klasičnom smislu.
Wupperthal, najzeleniji grad u Njemačkoj, smjestio se u dolini rijeke Wupper. S obzirom na činjenicu da je sam grad "uzak i dugačak", morali su smisliti nekakav način gradskog prijevoza da rasterete prometnice. Zbog same rijeke koja prolazi kroz cijeli grad, i zbog okolnog reljefa, trebalo je smisliti nešto jedinstveno. Rješenje problema: Wuppertaler Schwebebahn, viseća željeznica.
Wuppertaler Schwebebahn
Pilatusbahn je planinska željeznica u Švicarskoj, najstrmija na svijetu s najvećim nagibom od 48%. Koliko je to strmo, najbolje govori slika vagona
Pilatusbahn
Za kraj ovog teksta sam ostavio dvije najstrmije uspinjače/željeznice u Europi. I one se nalaze u Švicarskoj.
Gelmerbahn
Gelmerbahn je bila najstrmija uspinjača do 2017. godine, kad je Stoosbahn puštena u promet.
Stoosbahn
Stavio sam ispod svake slike i linkove na YT videe snimane na putovanjima tim željeznicama, pa možda i vi otputujete na par minuta iz fotelje, ili na poslu.
Sretan put,
Mladen Bomoštar
utorak, 15.10.2019.
Ne nose svi junaci plašteve
Sve više se divim ljudima koji svoje slobodno vrijeme koriste i za humanitarne aktivnosti. Ponekad je puno lakše uplatiti na račun, nego izdvojiti svoje vrijeme. Na žalost, u takvom svijetu živimo. Koliko god sam mogao, kroz svoj rad na radiju, pratio sam i spominjao ljude koji su činili dobra djela. Volontere pogotovo.
U ovom tekstu bih izdvojio par akcija koje posebno podržavam.
Prvo mjesto imaju ljudi kojima se divim beskrajno. Kad god je moj sin bio u bolnici (ništa ozbiljno, ali je bio u bolnici), srce mi je pucalo gledajući klince koji su tamo. Ne mogu ni zamisliti koliko snage je potrebno da bi otišli djeci u bolnice, i tamo ih nasmijavali, zabavljali, ili čitali im priče. Zbog toga posebno podržavam Crvene nosove klaunove doktore.
Crveni Nosovi Facebook
https://www.crveninosovi.hr/
Jedna moja prijateljica je radila u jednoj od bolnica gdje su klaunovi, i pričala mi je koliko ih djeca obožavaju, i koliko živnu kad oni dođu u bolnice. Divim im se koliko imaju veliko srce, i koliko imaju snage. Nije lako otići u bolnicu klincima, i probati im namamiti osmijeh na lice.
Kad sam objavio kalendar koji smo dobili kao zahvalu za podršku, dosta mojih fejs prijatelja je pokazalo njihove kalendare, i moram priznati da mi je bilo jako drago vidjeti da ima još ljudi koji pomažu Crvenim nosovima. Zaslužili su to...
Ronioci su posebna sorta ljudi. Oduvijek je bilo tako. Isto se može reći i za vatrogasce, planinare, a i za neke druge skupine ljudi. Znate one ljude koji nesebično pomažu drugima. To su oni koji samo odjednom pokažu na fejsu sliku medalje za darivanje krvi više od 100 puta. To su oni ljudi koji obično prvi sjedaju u auto, i idu pomagati, spašavati ljude, gasiti vatru... Siguran sam da i vi znate nekog takvog.
Od djetinjstva sam se bavio ronjenjem, i podmorje obožavam. Sad malo više gledam dokumentarce, ali podmorje me i dalje fascinira. Razumijem tu ljubav prema dubinama, i pratim dosta ronilačkih društava. Gotovo kao pravilo pred sezonu, mnoga društva organiziraju akcije čišćenja podmorja. I onda vidite slike traktorskih guma, bicikala, ili veš mašina.
Ako slučajno znate kako veš mašina završi u moru, molim vas napišite mi. to me pitanje muči cijeli život :)
Treća priča je vezana i uz more, i uz djecu...
Mislim da je najteže što može dogoditi čovjeku, da kao roditelj ostane bez djeteta... Upravo to se, na žalost, dogodilo mom kolegi Domagoju Jakopoviću Ribafishu. Vjerojatno ste ga vidjeli kako kuha, pije, jede, čuli kako priča, čitali što piše, ali sad bih ispričao kako pliva.
Riba je, naime, tešku osobnu tragediju pretvorio u priču koja će možda pomoći mnogima, a možda čak i spasiti neke živote.
U znak sjećanja na njegovog sina pokrenuo je projekt RokOtok, sa svrhom promicanja zdravog života djece,i poticanja komunikacije između djece i roditelja. Želi spojiti sve hrvatske naseljene otoke plivačkim maratonom koji će trajati tri ljeta (ovo ljeto je bilo prvo). Riba planira još puno toga u budućnosti, a detalje možete provjeriti na fejsu udruge:
RokOtok Facebook
Ima još puno ovakvih divnih priča, ali to čuvam za neki budući tekst :)
A bit će mi drago i pročitati u komentarima i neke vaše slične priče, akcije, ili udruge...
"Tko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe."
Johann Wolfgang von Goethe
Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
ponedjeljak, 07.10.2019.
Perilica dulje živi uz...
Nedavno sam išao kupiti tablete za uklanjanje kamenca u veš mašini (nikako se ne mogu naviknuti na naziv perilica rublja). Preporučili su mi jedan novi proizvod kojeg sam htio isprobati, no nisam ga uspio pronaći, pa sam opet uzeo Calgon. I tada mi je sinulo koliko su ljudi koji su se brinuli za marketing tog proizvoda napravili dobar posao s pjesmicom "Perilica dulje živi uz Calgon". Nakon svih godina, meni je i dalje taj pjevani slogan u glavi. Čim sam ga vidio na polici, odmah sam zapjevao u mislima. Naravno, ne na glas
Nisam samo ja začaran tom pjesmicom. Kolega mi je ispričao i da su to klinci pjevali u gimnaziji jednoj djevojci "_ _ _ _ _ica dulje živi uz kondom". Pretpostavljam da je djevojka bila malo slobodnija još u gimnaziji
Na stranu zadirkivanje klinaca, ali nije lako našim brendovima postići takav uspjeh sa svojim sloganima. Pogotovo kad je danas teško napraviti nešto da je uspješno, a da ne podsjeća nekako na nešto drugo. Nedavno sam snimao ponovo jednu reklamu, zbog toga što je kompanija morala smisliti novi slogan. Prvi je bio odličan, ali je, navodno, podsjećao na jedan slogan druge tvrtke. Mene nije, ali su iz predostrožnosti ipak snimili novi. I drugi je odličan, ali moram priznati da mi je prvi ipak bio malo bolji.
Naziv brenda, slogan ili poruku nije lako uvijek ni izdvojiti. Pogotovo na radiju ili TVu. Prije par godina sam snimao reklamu za jednu slovensku tvrtku koja se oglašava kod nas, i njihov direktor je htio da njegov brend naglasim na način koji je meni bio čudan, ali smo snimili i reklama je išla neko vrijeme. Kada smo snimali drugu reklamu s opet istom željom, otkrio mi je da je bitno povezati brend sa zvukom. Važno je da ljudi u trenutku povežu naziv njegove tvrtke, kad ga ugledaju, s nečim što su čuli, a takvo naglašavanje je jedan od načina da se to napravi. I, evo, ja pamtim i o tome pišem par godina kasnije. Znači da je kod mene uspio
Vani ima puno uspješnih primjera, koji su slogane uspjeli ubaciti u urbani rječnik:
Nike je napravio sjajan posao sa "Just do it":
Mislim da nisam čak ni trebao napisati naziv tvrtke. Jeste li znali da je i ovo naručena kampanja:
"I Love NY" je naziv kampanje iz 1977. godine, kad je New York State Department of Commerce angažirao marketinšku agenciju da napravi kampanju za New York.
Navodno ni dijamanti nisu bili vječno vječni:
Ovaj slogan, koji je čak proglašen najuspješnijim sloganom dvadesetog stoljeća, potječe iz 1947. godine kad je krenula promocija nakita s dijamantima.
Danas je jedan od pokazatelja uspjeha i hešteg. Ako uspijete postići da ljudi koriste vaš hešteg uz svoje poruke, svaka čast. Ne znam za marketinške slogane koji su to uspjeli, ali znam za pjesme. Vojko V je napravio to s dvije pjesme čak: "Ne može", i "Kako to"
Vojko V - Kako to
Kandžija je u jednom trenutku postao dio aktualnog urbanog rječnika s nema labavo
Kandžija i Gole žene - Nema Labavo
Ako sam vas sad podsjetio na neki slogan ili reklamu koja vam je "ušla u uho", to je velika pohvala ljudima koji su radili na toj kampanji. Vjerojatno veća pohvala nego što su dobili od šefova
Lijepi pozdrav,
Mladen Bomoštar
ponedjeljak, 30.09.2019.
Izumiru li nesposobni?
Na društvenim mrežama se često može pročitati kako je netko nesposoban, i nije za to radno mjesto na kojem radi. Pišu, tako, ljudi na fejsu da su gospođe na šalterima spore, da u tim i tim kancelarijama ništa ne rade, i da su djevojke u tom i tom dućanu nesposobne... Pretpostavljam da ste i sami naišli na slične situacije. Ako volite takve priče ili slike, preporučujem da upišete u google "You had one job", i uživate
I na radijima na kojima sam radio, svašta smo doživjeli. Imali smo "vrhunskog novinara", koji nije znao mail otvoriti. Imali smo skoro pa diplomiranog "genijalca" s Fakulteta političkih znanosti, koji nije uspio pronaći ulaz u hotel u kojem je bila pressica na koju su ga poslali. Imali smo voditeljicu koja nije uspjela pročitati ni jedne vijesti od par minuta kako treba. A sama ih je pisala par minuta ranije.
Mogao bih još pisati o takvim biserima, no htio sam nešto sasvim drugo podijeliti s vama. Razgovarao sam u petak s kolegom, i došli smo do zaključka kako su stvari u našem poslovnom mikrosvijetu postale normalnije i bolje. Sve više i više ljudi s kojima surađujemo, rade svoj posao marljivo, profesionalno i htio sam ih ovako pohvaliti. Stvarno bih htio da znaju da smo sretni što surađujemo s njima.
Prije svega bih ispričao priču o dvije djevojke koje se brinu o dvije automobilske kompanije za koje snimam reklame.
Ugovori i papirologija su mi muka. Voditi računa o tome jesam li potpisao, što sam potpisao, jesam li sve točno naveo u ugovoru... Odmah me glava zaboli od toga
Zato jako cijenim i poštujem ljude s kojima surađujem, a da se ne moram brinuti o tim stvarima. Već neko vrijeme jedna djevojka (ime nije važno) sređuje papire i plaćanje za dvije kompanije, i sve je apsolutno bezbrižno. Svi ugovori su potpisani, sve je plaćeno na vrijeme i za svako snimanje znam kad i kako treba... Nadam se da neće promijeniti posao u skorije vrijeme. Pohvalio sam ju puno puta i u mailu i uživo, čak toliko da se bojim da ne ispadne čudno što ju toliko hvalim
Jedan dragi kolega ima studio (zapravo dva, ali nema veze), i primjer je kako bi se trebalo raditi. Sve je potvrđeno unaprijed, sve je pripremljeno prije snimanja, čeka vas čak i bočica vode kad se snima... Plaćanje redovito, papirologija pripremljena... Pravi čovjek na pravom mjestu.
Treća kratka priča bi bila o mladom čovjeku koji je pokrenuo svoju agenciju s djevojkom. S njim surađujem već godinama, i on je jedan od onih za koje silno želim da uspiju. Ima ideje, volju i želju. Uči i radi na sebi, i zaslužuje da mu se rad i isplati.
Ima još takvih ljudi koje bih rado spomenuo, ali bi tekst bio predugačak. Važno je da ima takvih ljudi koji su zaslužili da ih se pohvali. Naime, kad radite s privatnicima u Hr, naučite se da nije sve sjajno s plaćanjima, i da neke morate moliti za svoje novce mjesecima. Doslovno mjesecima... Da vam plate za ono što ste napravili...
Imam svakakvih primjera iz svog iskustva. Jedna agencija koja radi za telekomunikacijsku kuću, nije par godina isplatila novce za reklamu. S jednom privatnom zdravstvenom ustanovom sam se narazgovarao mjesecima, prije nego što su platili (a rekli su da će platiti odmah). Jedna politička stranka za koju sam snimao reklamu, nije platila nikad. Druge su plaćale odmah, tako da nisu baš sve iste. Barem što se plaćanja tiče
Inače, kad spominjemo stranke, sve stranke za koje sam snimao uspjele su postići željeno: EU parlament, Sabor ili Gradska skupština... Za sada imam 100% uspješnosti što se tiče stranaka za koje sam snimao, pa kad dođu izbori, zovite...
Hvala svima s kojima je divno surađivati, a vama lijepi pozdrav.
Mladen Bomoštar
| < | siječanj, 2020 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)
Opis bloga
Opis bloga... Uhhhhhh... Blog o svemu i svačemu :) Nadam se da ćete naći nešto korisno ovdje
Linkovi
https://www.facebook.com/pitamzaprijatelja