nedjelja, 24.08.2008.
Analiza problema u javnosti (2)
Jasenovac i Gradiška stara – Onaj tko tvrdi da se radi o Thompsonovoj pjesmi neće pronaći tu pjesmu na njegovim albumima, neće je čuti na njegovoj turneji (od 2003.g uopće!), neće na bilo kojoj služebnoj stranici hrvatske diskografije naći da je Thompson autor stihova, glazbe ili aranžmana te pjesme. Onaj tko tvrdi da postoji uživo snimka, ta snimka nije snimljena u produkciji Thompsonovog benda na nekoj njegovoj turneji. Uživo snimka koja postoji nije službena, niti je izdana na bilo kojem njegovom službenom nosaću zvuka. Uživo snimka koja postoji je nelegalna, snimana tko zna kad i onaj tko ju je snimao je nepoznat. Dakle, Thompson je pjesmu pjevao u okolnostima rata i revolta (spram Jugofila, a on se borio protiv JNA i četnika u ratu). No dok god ona sa Thompsonove strane nije snimana u studiju, dok god ona nije dio njegovih službenih koncerata, pjesma nema onu važnost koja joj se pridodaje u vezi sa Thompsonom. Zašto? Jer ako nitko nije reagirao kad je jedan pjevač snimi onda je licemjerno izjednačavati Thompsona i pjesmu «Jasenovac i gradiška stara».
«Imam svoj službeni repertoar, a ta pjesma na njemu nikada nije bila. Naravno, ja je nisam ni napisao, nikada je nisam snimio niti stojim iza tog teksta. To nisu moja načela niti su to uopće ikakva ljudska načela. Moje pjesme govore o ljubavi prema Bogu, obitelji, domovini i čovjeku. Nisu to bile nikakve prigode, nego je to bilo vrijeme u kojemu je svatko pjevao svašta. Domovinski rat nije bio samo fizički obračun s četnicima, nego je to bio i psihološki rat. Znamo što su sve četnici pjevali i na koji se način pjevalo njima. Izvlačiti sve to iz konteksta tog vremena u sadašnjost nije fer. Sve to skupa bilo je ludo vrijeme. Ali, opet kažem, ne dopuštam da mi to stavljaju na teret Samo je umobolan čovjek mogao napraviti ono što je učinio Denis Latin kada je u svojoj emisiji pustio tu pjesmu montiranu s prizorima leševa koji plutaju rijekom i onda goste pitao: “Što mislite o ovom Thompsonovu spotu?”. Zbog toga i danas imam puno problema. Trebao sam ga tada tužiti, ali bio sam zaokupljen svojim stvarima, a i inače nisam sklon tužakanjima..No, to je i netko drugi trebao presjeći jer to je stvarno bilo nekorektno i nepravedno prema meni... «
četvrtak, 21.08.2008.
Analiza problema u javnosti (1)
a) Za dom spremni- pozdrav (poklik) koji svoje korijene vuče stoljećima prije, no ustalio se i dobio na važnosti u javnom životu za vrijeme NDH (1941-1945.) Thompson ga je upotrijebio kako bi pojačao značenje pjesme «Bojna Čavoglave». Vrlo bitan je kontekst nastanka pjesme pa tako i pozdrava, koji u ovom slučaju ima ulogu poklika jer je situacija 1991. bila takva da je pozivala na obranu svog doma, na preživljavanje vlastite egzistencije, pogotovo na drniškom području. Upravo o tome govori pjesma pa tako i poklik. Stoga kako sama pjesma ne govori o II.svjetskom ratu sam poklik više nema onu upotrebu koju je imao za vrijeme NDH. Pozdrav (poklik) je nenasilan, ne poziva na mržnju prema bilo kome. Thompson nikad ne upotrebljava poklik u bilo kojem drugom kontekstu.
« To je pjesma (Bojna Čavoglave-op.aut.) koja je obilježila jedno vrijeme koje ne smijemo zaboraviti i na koje se trebamo vraćati. Ne zato da bi se ikoga danas na bilo što huškalo, nego zato da bismo se prisjetili tih dana i zahvalili svima koji su dali živote. Uz tu su pjesmu mnogi ginuli i znam za ljude koji su tražili da je čuju na samrti.
To je stari hrvatski poklik iskorišten još u operi “Nikola Šubić Zrinjski”. Smatrati taj pozdrav samo oznakom NDH mislim da nije pošteno, no na povjesničarima je da to objašnjavaju. Uostalom, 1991. i 1992., kada nije bilo radijske i televizijske postaje ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini gdje se ta pjesma nije vrtjela, to većini nije smetalo. To licemjerje je ono što me vrijeđa. Ta je pjesma bila ratni krik i obraćala se onima koji su nas napali i okupirali trećinu Hrvatske i veći dio Bosne i Hercegovine.»
Jedna osoba- jedna slika
U trećem članku pisao sam o dvije slike- jednoj osobi. Marku Perkoviću – Thompsonu u medijima i uživo. A sad ćemo pisati o onoj slici uživo koja mene zanima. Ne zanimaju me komentari ovog ili onog novinara. Tog sam se materijala nagledao. Postavimo tezu (sliku): Thompson je fašist. Kako onda fašist na početku koncerta u Vukovaru jedan fašist izjavi ovo
"Hvaljen Isus i Marija Vukovare! Hvala Vam što ste došli da dostojanstveno proslavimo naše hrvatske vrednote (ljubav prema Bogu, domovini i obitelji-op.aut)" Koja je prava slika? Ona koju mediji provlače ili ona koju citiramo u ovom članku, koja je izgovorena iz njegovih usta u Vukovaru 2007.g?!. Fašizam i Isus ne idu zajedno, to je jasno. Thompson nadalje kaže u Vukovaru «Govore nam da smo fašisti i nacisti, ali mi smo samo hrvatski domoljubi i svima koji nas optužuju poručujemo da nas puste na miru i neka nas ne odvlače u prošlost!» . Logično, odlučio sam se za ovu sliku uživo. Čovjek koji izgovara riječi stoji iza njih. A umjetno stvorene teze, prije ili poslije padnu u zaborav.
ponedjeljak, 18.08.2008.
Nepravda na balkanski način (2.dio)
Nastavljamo priču o humanitarnom koncertu u Sarajevu koji se treba održati 10.svibnja.2007.g. Napadi i protivljenja se nastavljaju. Mogao bi Marko ovu situaciju iskoristiti i neplanirano u eter «izbaciti» novu pjesmu sa albuma «Bilo jednom u Hrvatskoj», pjesmu koja ima naslov «Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira», pjesmu koja bi sad u ovom trenutku poharala sve domaće top liste. Ovo je pomalo ironično jer kad je Marko snimio ovu pjesmu govorio je o njoj kao o pjesmi koju je napisao osvrčući se na prošlost. Nakon predsjednika Židovske općine u Sarajevu javio se mostarski muftija koji je rekao i ovo: "Iskustvo nas uči da su svi Thompsonovi koncerti održani u gradovima na području Muftijstva Mostarskog, od Glamoča do Stoca, i od Prozora do Neuma, , bili u znaku isticanja fašističkih obilježja, a sudionici su se nakon koncerata pretvarali u udarne horde od kojih su stradali nevini Bošnjaci u povratničkim džematima, njihova imovina, pa i vjerski objekti." Ovo izjaviti a ne argumentirat zaista je opasno. Kontraargument je činjenica koja ima 42.000 ljudi na Poljudu i 0 kuna štete.
Muftija dalje nastavlja bizarnim rečenicama: "Pored tolikog broja uglednih pojedinaca, koji bi obilježavanju tog dana mogli dati veliki doprinos, inicijator je na već opće zaprepaštenje izabrao najgoru moguću soluciju u liku Marka Perkovića zvanog Thompson, koji je široj javnosti poznat po pozivima na rat i raspirivanje mržnje, a na nikako mir" Thompson je morao na ove odvratne, degutantne optužbe odgovoriti : «Nevjerojatno je da se jedan vjerski vođa služi neistinama i da govori kako su nakon mojih koncerata u Mostaru, Stocu i ne znam gdje još, horde uništavale bošnjačku imovinu. To su jednostavno laži i nezamislivo mi je da se jedan vjerski vođa njima služi. Upravo je to raspirivanje mržnje, a moja se publika tako ne ponaša. » Isto tako on dodaje: «Nemam nikakvih dvojbi. Čast mi je što su upravo mene izabrali za takvu prigodu kao što je obilježavanje desete godišnjice dolaska Ivana Pavla II. i smatram da imam i moralno pravo i obavezu odazvati se. Nemam nikakvog straha doći među svoje ljude i svoju publiku te ovom prilikom pozivam i Hrvate i Bošnjake da ne nasjedaju na provokacije raznih udruga koje raspiruju mržnju i koje su ovu cijelu situaciju napravile kritičnom. Čujem da čak pozivaju Sarajlije, Bošnjake, da dođu pred Zetru i demonstriraju. To je poziv na sukob i to nikako nije dobro. Nemam zlih namjera ni prema kome, ni prema kojem narodu. Želimo samo doći odraditi koncert u prijateljskom ozračju.»
Nakon toga neke civilne udruge proistakle iz rata u BiH su reagirali a ja izdvajam jednu od njih: "Ako koncert ne bude otkazan, pristupit ćemo radikalnim mjerama. Još uvijek se dogovaramo kakve ćemo poduzeti protumjere, ali nisu isključeni ni masovni prosvjedi", rekao je predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida BiH Safet Redžić. Thompson, bez ikakve sumnje, ovom turnejom puno bolje komunicira s medijima, ali i mediji žele s njim komunicirati pa tako izdvajam odgovor: "Navodno se bune pripadnici Armije BiH. Armija BiH je za vrijeme opsade prepjevala "Čavoglave“ i koristila je kao borbenu pjesmu, a sada sam nepoželjan u Sarajevu i to mi je doista neshvatljivo. Pa zašto netko ne pita borce HVO-a da li se oni bune? Zaboravlja se da su i Hrvati branili Sarajevo od prvog dana agresije na BiH. Bune se pripadnici židovske zajednice, bune se navodno muslimani, ali zašto nitko ne pita katolike bune li se oni, kada se već pita pripadnike vjerskih zajednica“. I još dodaje ovo: "Mene samo zanima kome sam i po čemu od Muslimana ili Židova ja ikakvo ikada zlo napravio. Molio bih da mi netko od njih to odgovori, kao i to po čemu sam ja fašist i što podrazumijevaju pod tim.»
U ovom drugom dijelu priče o nepravdi na balkanski način izdvojio sam bitne izjave koje su se pojavile u medijima. Uskoro u trećem dijelu završit ću ovu temu, nadam se onako kako većina Hrvata priželjkuje : koncertom 10.svibnja 2007. u Sarajevu.
Dvije slike-jedna osoba
Ovaj put govorim o medijskoj percepciji i onoj koja vlada uživo o Marku Perkoviću Thompsonu. Naime po većini medija (ili raznih institucija, te osoba) radi se o fašistu, osobi koja propagira mržnju, koja potiče na nasilje i sl. No postoji i ona druga slika koju doživimo u izravnom kontaktu sa Markom. Ona uživo slika. Kada ga slušate preko radija rijetki ga prepoznaju jer se radi povučenoj osobi, kulturnoj, osobi, kako bi Dalmatinci rekli koja ne bi ni mrava zgazila. Pa tako inače nesklon novinar Branimir Pofuk iz Jutarnjeg lista piše ovo: “Sasvim suprotno od oproga glasa kojim pjeva svoje često žestoke pjesme dočekao me izrazito mladolik 40-godišnjak umilnih, gotovo dječačkih crta lica i pogleda... Uvjeren sam da bi svakome , dok sjedi za stolom s tim izvan pozornice vrlo smirenim, skromnim, a pred mojim novinarskim mikrofonom i gotovo plahim čovjekom, bilo neshvatljivo da se baš zbog njega ovih dana u Sarajevu i šire stvorila gotovo predratna panika.» I kako sad dalje? Mediji su stvorili većinom negativnu sliku o Marku a ta slika ne odgovara istini. Odgovor se krije u vjeri. Odnos s Bogom je bitan. Kad bi Marko poticao na mržnju, onda bi i sam imao tu istu mržnju ali ta mržnja ne može opstati kada se izabere Presveto Trojstvo, radi se o sukobu duhova gdje Duh Sveti pobjeđuje svaku mržnju, svaki fašizam, rasizam i sl., te nam daje mir. Sjetimo se što je Marko rekao: «Ako čovik ima mržnju u svom srcu, onda nema smisla život, taj život će ga odvesti đavlu, ne može ga odvesti Bogu nikako.” Marko je izabrao put prema Bogu, djelovanju Božjeg milosrđa posredstvom Duha Svetog. Dovoljno je citirati ovo: “Kad smo završili album, moj band i ja odlučili smo otići k velečasnom Zlatku Sudcu na seminar, odnijeti mu album kako bi blagoslovio i njega i nas te da nam Bog da snage, a da nas Zlatko svojom molitvom ispuni i da oblije snagom Duha Svetoga.» Ovo je prava slika Marka Perkovića Thompsona koja vlada proteklih godina. Neki bi rekli «A što je s pjesmom Jasenovac i Gradiška stara?» Pa to je vrlo jednostavno. Svaki čovjek ima svoj put na kojem se razvija, intelektualno, duhovno ili fizički, pa tako i Thompson. Ono što bi svaki čovjek trebao gledati jest kakva je osoba do njega sad a ne kakva je bila. Bog ne gleda našu prošlost ako živimo pravilno i po Božjim zapovijedima u sadašnjosti. Gledati Thompsona kroz prizmu prošlosti je pogreška. Kao što kaže poslovica «Samo budala se ne mijenja», tako je loša tvrdkokornost u našem srcu «Jer sin mi ovaj bijaše mrtav i nađe se izgubljen bijaše i nađe se» (LK, 15,1-3.11-32). Polako, kako mediji rade intervjue sa Thmpsonom, izlazi na vidjelo ona prava slika, stvorena uživo, prava i jedina slika a ne medijska iluzija.
Nepravda na balkanski način (1.dio)
Thompson je krenuo na dvogodišnju svijetsku turneju ovog vikenda (13.travnja.2007) i naletio na prepreku zvanu : Sarajevo. Naime neke udruge i vjerske zajednice pobunile su se na dolazak Thompsona u Sarajevo. Zašto? Jer je fašist , bar tako oni tvrde. No upravo takvom nedvosmislenom etiketom čini se Marku nepravda na balkanski način. Udruge i vjerske zajednice trebale su reagirati ali ne na ovakav isključiv način. Oni su trebali stupit u konatkt sa Thompsonovom menađericom i zatražiti od nje sadržaj koncerta (pjesme i stihove) te nakon toga ocijeniti radi li se o fašistu ili domoljubu. Slična situacija je bila u Frakfurtu gdje je njihova policija prije 5 godina imala anonimne dojave kako im u grad dolazi fašist iz Hrvatske. Oni su napravili kako sam već opisao i dozvolili Thompsonu koncert koji je, dakako, prošao bez izgreda.
No krenimo redom. Prvo je reagirala strana koja je htjela zabranu koncerta i to sa ovim riječima: “Sarajevo i BiH gaje stoljetnu međureligijsku toleranciju i zato smo sigurni da ni ovom gradu ni ovoj državi takav koncert ne treba.” . Izjavio je to predsjednik Židovske zajednice u BiH Boris Kožemjakin.
On će nekoliko dana nakon toga se poprilično osramotiti kad će izjaviti da Thompson je fašist te će početi citirati pjesmu “Jasenovac i Gradiška stara” ali će od strane gostiju u studiju, pogotovo prof. Josipa Jurčevića biti upozoren kako to nije autosrki njegova pjesma. Zanimljivo je spomenuti kako je izvor predsjedniku Židovske zajednice bio Index.hr, što dokazuje moju tezu kako je index.hr htio podvaliti Thomsponu pjesmu koja nema veze s njim u autorskom smislu.
Koncert organizira Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo u povodu 10.obljetnice dolaska Ivana Pavla II. u Sarajevo. Koncert je humanitaran i sav prihod ide za izgradnju katoličkog doma.
A evo kako je reagirao Thompson: “Moja je moralna obaveza i pravo odazvati se ovakvom humanitarnom koncertu. Ne bojim se doći svom narodu. Pjevao sam i u mnogo težim uvjetima . Muči me i plaši to što se napada sve što je hrvatsko. Ja tamo imam svoju publiku, mojih je 40.000 nosaća zvuka prodano legalno u BiH. U mojim pjesmama nema mržnje, fašizma, nacionalizma, samo ljubav prema narodu, obitelji, domovini...Pozivam sve one koji me “prozivaju” da kažu javno što je to fašizam i nacionalizam u mojim pjesmama. Ponavljajući laži, vjerski vođe šire fašizam i nacionalizam.” Organizator koncerta don Anto Jelić rekao je u Vecernjem listu: “Oni koji se bune, neka kažu gdje je to i kada Thompson rekao ili pjevao protiv ijednog naroda ili čovjeka u BiH. Ne znam zašto bi se Židovi bunili? Ma molim vas kad je to Thompson bio protiv Židova!? To su veoma nepoštene, neukusne i paušalne izjave i neka se izjasne do kraja”
Ali naravno to nije kraj napada i protunapada sa obe strane. Ono što primjećujemo jest to da reakcija predsjednika Židovske zajednice u BiH je malo zakašnjela. Naime on je već nastupao po BiH i nikad nije bilo problema, niti su oni reagirali. Očito nije problem u Thomsponu, on je samo dio priče. Površina njihovih interesa.
srijeda, 13.08.2008.
Glazbena kritika albuma
Kada je 09.12.2007 na tržište izašao novi album Marka Perkovića Thompsona već nakon nekoliko dana uslijedile su kritike. U ovom slučaju postoje dvije vrste kritika kad govorimo o Thompsonovom stvaralaštvu. Prva kritika koju citiramo je ova iz Večernjeg lista : “Glazbeni kritičar Darko Glavan koji je materijal preslušao materijal još dok se miskao, rekao je da je album odličan”, pa zatim novinar Večernjeg lista citira što je rekao D.Glavan “Marko je napravio korak naprijed, očistio je estradne primjese. Ovo je njegova intimna ploča a ne agitprop.”
Druga kritika koju citiramo nalazimo u Jutarnjem listu a koju nam donosi glazbeni kritičar Ilko Čulić koji piše: “Soft metal riffovi otvorit će Thompsonu ulaz na stadion, makar će glazba na njegovim koncertima biti u trećem planu iza osebujne poetike sklepane od nacionalnih mitova, gorštačkih legendi, turbokatoličkog vjerskog zanosa i kolektivnih frsustracija zbog povlačenja s linije Tuđman-Šušak-Boban. Površnom slušatelju sve će to možda zvučati možda zvučati benigno ali 60-minutni soundtrack za novi pastoralni pohod fra Conana odražava raspoloženje desetaka tisuća njegovih sljedbenika i donosi rijetko viđenu količinu negativne energije.
Razlika između dvije navedene kritike je očigledna. Prvi kritičar u prvi plan stavlja glazbu, produkciju i aranžmane, dok drugi kritičar u navedenom dijelu teksta ( kao i ostatku koji ovdje zbog dužine nije naveden) u prvi plan ističe Thompsonov svjetonazor te se “obračunava” s tim svjetonazorom. U tome je bit problema glazbenih kritičara i njihovog (u većini) odnosa s Thompsonom gdje ne seciraju i kritiziraju njegovu glazbu već i njegov svjetonazor, pa čak i njega kao pojavu. Redovito uključuju politiku stvarajući sliku “Thompsona kao političkog pjevača” što naravno ne odgovara istini koju sam kroz ovaj rad više puta istaknuo. Kada bi samo se držali glazbe, produkcije, aranžmana, glazbenih dionica, stila i slično a kada bi svjetonazor bio u trećem planu bilo bi to odlično, ali kod naših glazbenih kritičara to je obrnuto.
Najnoviji ispad u nekontroliranoj kritici napravio je pjevač grupe Hladno pivo kada je izjavio ovo : “Thompsonova glazba pobuđuje najniže ljudske strasti.” Thompson je ovako odgovorio: “Do sada nisam čuo za Milu Kekina, ali sam čuo za Hladno pivo. Čujem da i oni idu na turneju pa im želim puno uspjeha.” Ono što ne mogu glazbeni kritičari promijeniti jest činjenica da je Thompson 14 tjedana bio na 1.mjestu najprodavanijih albuma u Hrvatskoj, kako je već 18 tjedana među deset najprodavanijih. A to je najbitnije. Thompson je uvijek govorio kako je njegova publika njemu najvažniji kritičar. Iako moram napomenuti kako su ipak morali priznati da se u produkcijskom smislu osjeti napredak, to napominjem za predstavnike druge grupe kritičara.
ponedjeljak, 11.08.2008.
Kronologija pjesme "Jasenovac i gradiška stara"
Kronologija je potrebna kako bi se jednom konačno skinula “stigma” zvana “Thompsonova pjesma “JIGS” sa Markove karijere. Kronološki ću dokazati kako to nije Markova pjesma, kako je pjevao ali i zašto ju je pjevao, kad su mediji reagirali i na koji način.
01.Činjenica: Pjesma je nastala u II.svjetskom ratu na području NDH. Osobno ne poznam tko je autor stihova i glazbe.
02.Činjenica: Pjesmu je 2001.g snimio pok. pjevač Joško Tomičić te izdao na albumu “Oj Ivica i Sipane”. Pjesma je bila DOSTUPNA medijima na internetu ili prodajom u audio formatu. Pjesma se znala “zavrtiti” po dalmatinskim kafićima ili na svadbama. Pjesma je tad bila u redu, nikome nije smetala niti je tko reagirao. Čak je snimku pustio u eter A.Stanković kad je kod njega gostovao Igor Zidić.
03.Činjenica: Pjesmu su pjevali drugi izvođaći na hrvatskoj glazbenoj sceni i nikome ni tad nije smetala niti je tko reagirao sa strane javnosti.
04.Činjenica: Thompson je pjesmu pjevao za vrijeme rata (kao oblik zastrašivanja...) ali i za vrijeme mirnodobskih uvjeta. Pjevao je pjesmu u mirnodobskim uvjetima iz revolta, nezadovoljstva, bunta itd. Naime pjesmu je pjevao 25.5.2002.g u diskoteci Best gdje je bio pozvan održati koncert. Taj dan se u Kumrovcu okupilo preko 10 000 ljudi slaveći rođendan druga Tita. Pjevale su se partizanske pjesme, vijorile jugoslavenske zastave i Marko je htio odgovoriti pjesmom “Jasenovac i Gradiška stara” , te je te večeri najavio spornu pjesmu ovim riječima: “Evo sad ćemo “prigodnom” pjesmom čestitati drugu Titu rođendan”! Nema sumnje da je pogriješio ali on to nije ni tajio. Naime na koncertu su bili novinari dnevnih novina i nitko ni tad od njih nije reagirao. Čak štoviše on je priznao kako je pjevao ustašku pjesmu u Večernjem listu (7.lipnja.2002.) te nitko ga nije osudio do...
05.Činjenica: ...kraja 2003.g kada Matija Babić (Index.hr) “otkriva” da Marko pjeva tu pjesmu i lansira u javnost snimku sa nekog koncerta. Ono što su nedvojbeno htjeli podvaliti Hrvatima kako je on Thompson autor pjesme iako to ne odgovara istini što i sama snimka dokazuje jer na početku Marko najavljuje pjesmu kao onu koju su “naši djedovi pjevali” pa je vremenski nemoguće da je Marko autor pjesme koja se pjevala u II.svjetskom ratu a Marko je rođen 1966.godine.
Dakle, ovih pet činenjica ukazuje na jednu nekonzistentnost hrvatskih medija, na njihovu “izbirljivost” kada je u pitanju istina. Cilj je bio nastaviti medijske napade što ova knjiga u prethodnim poglavljima i dokazuje. Sve podatke možete provjeriti na internetu putem bilo koje internet pretražilice, možete pronaći taj intervju iz Večernjeg lista u njihovoj arhivi, možete pronaći pjesmu “JIGS” u izvođenju Joška Tomičića kao što ju je pronašao Aleksandar Stanković kad mu je gost bio Igor Zidić itd. Ova kronologija temeljena je na istini i činjenicama, pitanje je samo hoćete li i ovaj put zatvoriti oči pred istinom koja nije skrivena.
petak, 08.08.2008.
HRVATSKA TURNEJA "E,MOJ NARODE" 3
Nastavljamo sa bitnim izjavama koje je Marko Perković Thompson davao na svojoj turneji “E,moj narode” u 2002.g. Tako on kaže među ostalim i ovo: “Ja san zapravo najavio svoju turneju sa Poljudom . Danas smo završili Zagreb (Dom Športova –op.aut) jedan dan, u utorak imamo drugi dan, iza toga slijedi Vukovar, Osijek, Varaždin itd. Imamo nekih 25 gradova. A poruka je ona koju nose moje pisme, to je vrijednosti koje su stečene u Domovinskom ratu, vrijednosti životne, nabrojia sam ih večeras: ljubav prema našem Bogu, ljubav prema obitelji i domovini i tako, ta poruka, zajedništvo u ovim momentima nam je najpotrebnije. Eto da ja probam kao glazbenik a ne kao političar, kao glazbenik probati reagirati , približiti ljude jedne drugima, da budemo zajedno, da na jedan zajednički način odlučiti o svojoj sudbini a ne da nam netko drugi kroji to.” Isto tako kao još jedan u nizu dokaza o njegovoj apolitočnosti Thomposn je u Vukovaru, na početku svoje turneje, izjavio ovo “Triba oprsotit ali ne zaboravit . Ako čovik ima mržnju u svom srcu, onda nema smisla život, taj život će ga odvesi đavlu, ne može ga odvesti Bogu nikako. Ti političari naši , oni ne kuže neke stvari, niti ih je briga, oni gledaju svoj osobni interes. Oni su bezobrazni, sve znaju,a nije ih briga , to je licemjerstvo... bezobrazluk čisti. To je radi svojeg osobnog interesa. Ono što se radi u Vukovaru ti je dokaz (razgovara sa Tihom Orlićem, op.aut), možeš ti reći da ja izmišljam ali primjer ti je Vukovar šta se događa u Hrvatskoj. Kako se god ponašaju prema Vukovaru tako se ponašaju prema braniteljima, prema vrijednostima. Kad se neće poklonit u Vukovaru, kad neće ode držat do dostojanstva kako će onda u običnom čoviku i njegovom životu. Političari su ti koji su zaista sve pokvarili, koji su podbacili. Sve naše grane društva su doprinili u Domovinskom ratu; obični ljudi, radnici, sportaši, pjevači, glumci, svi su nekako utjecali osim političara koji su zeznuli ovaj grad, ovu državu, sve su zeznuli i to je žalosno, ali opet ne svi. Ima onih koji , jasno, žele dobro koji se ne mogu istaknuti, ne mogu doći do izražaja , ali ponavljam grupa političara, jedna veća grupa dovela nas je u ovu situaciju.” Nakon ovoga stvarno je priglupo tvrditi kako Thompson propagira nekakvu politiku nekakvih političara, kako su njegovi koncerti politčki skupovi.
HRVATSKA TURNEJA "E,MOJ NARODE" 2
Marko Perković Thompson u Vukovaru 2002.g :
„…znaci Vukovar, počinjemo turneju, radujemo se ajmo se reć' novom početku. Počinje turneja od koje puno očekujemo. Očekujemo, uz jasno pune dvorane, dostojanstvo kao što to inače pokazuje naša publika. Uvik mi je bilo i još uvik mi je teško doći u Vukovar, jasno najveći je razlog onaj zbog kojega to govorim je sve ono što se događalo u ovom gradu za vrime Domovinskog rata. Ne može čovik ostat ravnodušan kad vidi sve ovo. Ne smiju se zaboraviti zlodjela , a jasno, ni herojska djela se ne smiju zaboraviti. S ovom turnejom ja moja publika želimo poručiti svima: Vukovar i ono što se događalo za vrime Domovinskog rata se ne smije zaboraviti. Cilj nam je da se okupljamo i zajedno pjevamo na ovoj turneji te da slavimo i vrednujemo naše vrijednosti.“ (Ljubav prema Bogu, Obitelji i Domovini)
HRVATSKA TURNEJA "E,MOJ NARODE" 1
HRVATSKA TURNEJA „E,MOJ NARODE“ (1.dio)
Nakon dvije godine autor ovog rada došao je u posjed dvd –kompleta turneje „E,moj narode“, originalnog dakako, te sam odlučio zapisati nekoliko bitnih napomena koje nam daju još bolju sliku o Marku Perkoviću Thompsonu, pogotovo njegovom javnom životu. Prvo upada u oko ono „hrvatska turneja“, naime s tim je htio pokazat kako želi ujedinit hrvatski narod. Počeo je u Vukovaru a završio u Dubrovniku. Preko 20 gradova. Dokumentarni film o turneji prati Thompsona i grupu od Vukovara do Dubrovnika na sceni i iza nje. Primjećujem iza scene opuštenu i humorističnu atmosferu koja daje gledatelju dojam kako im je na turneji bilo naporno ali ugodno. Na sceni i na tribinama atmosfera je bila užarena ali nadasve dostojanstvena,a upravo to je Thompson tražio i očekivao od svoje publike- ponos i dostojanstvo publike. Prvi dvd još ima galeriju slika, priloge o koncertima u Splitu ( dvorana Gripe, 2003) i Frankfurtu. Tu je koncert u Domu Sportova u Zagrebu…No vratimo se dokumentarnom filmu. Početak je vrlo zanimljiv, onaj u Vukovaru…zato ću vam uskoro i ekskluzivno donijeti transkript tog početka najveće turneje u Hrvatskoj…
četvrtak, 07.08.2008.
ZAŠTO BAŠ THOMPSON
Razgovarajući sa ljudima oko sebe o Thompsonu mnogi iako slušaju njegovu glazbu kažu kako ponekad zna pretjerat sa svim tim njegovim koncertima, kao što je bio zadnji koncert u Čavoglavama gdje je bilo 50.000 ljudi. Ipak je to velik broj a on onda promovira mržnju prema manjini (pjesme «Bojna Čavoglave» ili «Anica –kninska kraljica») te bi takve pjesme trebao izbaciti. Možda bi ti bilo prihvatljivo da su drukčiji uvjeti u Hrvatskoj. Thompson nam ne bi bio potreban kad bismo imali za Dan Domovinske zahvalnosti na državnoj televiziji hrvatski film o Domovinskom ratu ili Oluji ali mi to nemamo. HTV je za praznik o5.kolovoza u večernjem terminu prikazao film «Spašavanje vojnika Ryana» (2006.), američki film. Kada bismo slavili u velikom broju na trgovima i ulicama, kada bismo na nacionalnoj razini bili svjesni događaja vezanih uz Domovinski rat onda nam Thompson ne bi trebao. Ovako on ostaje jedan od rijetkih simbola stvaranja Republike Hrvatske te nije ni čudna ta njegova popularnost. A onda nije ni čudno što su ljudima (ne)obični njegovi koncerti. Koncerti koji su apolitični i bez mržnje, čak i one pjesme koje su nastale u ratu više govore o sjećanju na taj prebrzo zaboravljeni Domovinski rat.
THOMPSONOV SVJETONAZOR
„Gdje god nema molitve nema blagostanja, nema Božjeg blagoslova“ . I ova rečenica nam otkriva svjetonazor, životni put Marka Perkovića Thompsona, ono kako on sad živi, ono što mu je bitno. Ali isto tako ova i slične izjave daju jednu novu sliku koja je zasigurno istinitija od one koje su stvarali pojedini mediji.
utorak, 05.08.2008.
ČUDNI KRITERIJI (1)
EKRAN: Mislite li da bi tako nešto rekli i da su Porinom zadovoljni izvođači, poput Thompsona ili Colonije, koji su među najpopularnijima u Hrvatskoj, ali nisu ni blizu osvajanja Porina?
TUTIĆ: Ja se nadam da je odnos Porina i takvih izvođača dvosmjerna ulica. Svi mi koji se bavimo zvukovljem, u mediju glazbe želimo prenijeti emocije i energiju, a to prije svega radimo zbog publike. Publika je glavna stvar zašto svi mi to radimo. Pritom nam je važno što misle kolege iz struke. Jedan broj izvođača koji nije prepoznat u tom smislu mogao bi se upitati je li to možda poruka da mu unutar populističkog načina djelovanja nedostaje jedna DRUGA dimenzija.
Čitajući intervju u prilogu Ekran, a pogotovo onaj dio o Thompsonu sa glazbenim producentom Zrinkom Tutićem došao sam do nekih vrlo važnih spoznaja. Prva je ta kako struka ima neka svoja pravila ponašanja kad dodjeljuje diskografsku nagradu Porin. A to su mala naklada ili perverzija. Naime kako objasniti da nam je rock album godine po njima „Bombardiranje Srbije i Čačka“ ? Ili kako objasniti loš Oliverov album „Vridilo je“ koji postane album godine… Ta nagrada od 2002.g se lagano srozava…Druga spoznaja je ta kako Thompson više cijeni mišljenje publike i radi glazbu za one koji dolaze na njegove koncerte, te se ne povodi za onim što će reći nekakav žiri koji može biti ateističko- liberalnog usmjerenja te naravno da takav žiri ne bi prepoznao Thompsonov rad. Treća spoznaja je činjenica da ako Thompson nije dobio Porina 2002.g kad ga je trebao dobiti ne vjerujem da će ga u budućnosti dobiti kao priznanje od struke, no znam da mu to baš i nije bitno. Thompson je ipak bliži narodu nego struci, bliži je sebi i svom vlastitom izričaju nego nečijoj simpatičnosti ili perverziji.
RAZBIJANJE KODA (2)
Pa u moru podvala jest i ona kako mladi slušaju Cecu (ona je navedena koa primjer) i Thompsona. Što Marko misli o tome i uopće o nastupu srpskih pjevača.
- Nikad se nisam slagao da pjevači iz Srbije održavaju koncerte u Hrvatskoj. Živimo u slobodnoj domovini za koju su mnogi dali svoje živote i iz poštovanja i zahvalnosti prema njima, ne smijemo dozvoljavati da srpski pjevači dolaze u Hrvatsku kao da se ništa nije dogodilo. Držim isto tako da ni hrvatski pjevači ne bi smjeli ići pjevati u Srbiju.
Dakle iz ove izjave vidljivo je kako Marko baš ne voli Cecu i sl. Što znači da oni koji slušaju pjesme Thompsona pa idu na koncerte Seke Aleksić i sličnih zapravo vrijeđaju Thompsona ali i sve one koji dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku. Isto tako srpski turbo-folk nema nikakve veze sa Thompsonom i njegovim rock koncertima koji su prošarani hrvatskim etno elementima... No moguće je i ne znanje te činjenica da u mnogim gradovima se nije vodio rat te mladi ljudi ne mogu razumjeti ovu Thompsonovu izjavu. Ali isto tako moram naglasiti kako je većinski to podvala onih koji ne mogu trpjeti popularnost Marka Perkovića Thompsona u hrvatskom narodu.
Glazbeni urednik bira
U jednoj radijskoj emisiji žalio se pjevač Vuco kako ga nema na top-listama a voditelj mu je odgovorio kako o tome odlučuju slušatelji ...no istina ipak ima i drugu stranu. Dosta radijskih postaja ignorira Thompsona ...glume nekakav urbanizam....idu linijom manjeg otopra i tako ga nema na onim radiopostajama za koje bi on bio prihvaljiv. Dakle ipak glavnu riječ imaju glazbeni urednici. Oni odlučuju hoće li Thompson biti na top listi, oni ga stavljaju u prvom tjednu kao prijedlog a onda slušatelji odlučuju hoće li biti prvi, peti ili neće uopće upast na top-listu. Po meni je pošteno ga stavit na listu pa neka slušatelji procijene koliko vrijedi ili ne vrijedi aktualna pjesma. Sve ostalo je zavaravanje...
subota, 02.08.2008.
DERBI OTKRIVA
Sinoć (29.5.2006) konačno je Hrvatska televizija u emisiji Derbi pokazala pravo lice Marka Perkovića Thompsona te tako razbila sliku koju je dijelom i sama radila, sjetimo se samo inscenirane Latinice ili prljave podvale poput priloga u emisiji Shpitza, no evo o čemu se radi. Thompson je prikazan u realnom svijetlu, onakav kakav on jest, samozatajan i onda kad govori u zadnje vrijeme govori o religiji; Isusu, Evanđeljima te otkriva nam prijateljstvo sa vlć. Zlatkom Sudcem. Ono što ste sinoć vidjeli jest Marko Perković Thompson, znam da je neke iznenadio, možda čak neki misle da glumi tu samozatajnost ali to je njegova prava slika. Pratit ćemo derbi i još nešto saznati…
RAZBIJANJE KODA (1)
«Činjenica jest da se u Hrvatskoj nešto takvo dozvoljava,da je opet situacija gdje nekakvi zakoni postoje, doduše poprilično apstraktni ali postoje opet se ne provode, odnosno provode se selektivno, da nije dobra jer ostavlja poruku idućim generacijama ...da je sasvim prihvatljivo i zabavno ukoliko Matko iz BB-a pjeva pjesme poput 'Jasenovac i Gradiška stara' koja je neosporno koljačka pjesma» transkript izjave Matije Babića u emisiji «Drugo Lice»
1.Činjenca jest da se zakoni kao i mediji p(r)ovode vrlo selektivno jer ako Matija Babić primjećuje samo Thompsona ili Matka kako su pjevali tu pjesmu a ostale zanemaruje pa ide do te mjere da zanemaruje onog koji je pjesmu snimio i publicirao na audio zapisu. Dakle nema razlike između zakona koji bi trebao biti za sve isti i medija poput onih kojima je Matija Babić bio urednik.
«I apsolutno je neosporno da je Thompson tu pjesmu pjevao, Thompson je pjevao i on je to sam priznao je pjevao 'Jasenovac i Gradiška stara'...»
transkript izjave Matije Babića u emisiji «Drugo Lice»
2. Evo nam naš Matija Babić govori istinu. No samo dio. Naime ta je činjenica poznata široj javnosti već 07.lipnja.2002.g (interview u Večernjem listu), no Matija Babić je počeo gradit svoju karijeru na ovom otkriću tek od kraja 2003.g (početka 2004.g)...Dakle godinu i pol dana nikog ta istina nije zanimala. Što dovodi do zaključka kako se sustavno gradila rušilačka agresija na osobnost Marka Perkovića Thompsona.
«Thompson je pjevao 1997 tu pjesmu u Osijeku, tad koliko znam rat nije bio, sam Thompson je to izjavio da je pjevao, za vrijeme rata ali i nakon rata u više navrata kad se borio protiv komunista, masona , ovih, onih ili onih koji njemu u datom tenutko smetaju»
(Matija Babić, emisija «Drugo lice»)
U ovom posljednjem nastavku vidimo jednu konfuznost kod Matije Babića u pogledu toga je li snimka koju je on «otkrio» iz 1997.g? Ako jest kako je moguće da ta pjesma ima dodatak o aktualnoj vlasti iz 2000.g ( Mesić i Račan)??? Činjenica jest da je on tu pjesmu pjevao (vidi Večernji list- 7.lipnja 2002.g) i da to nije tajio kao pola estrade. U zadnjem dijelu izjave Matija Babić nam aludira na pjesmu «E,moj narode» koja je nastala 2002.g a ne 1997.g. Matija babić očito ne može javnosti točno kazati kad je snimka snimljena, nedoređen je i ostalo...
