ponedjeljak, 18.08.2008.
Dvije slike-jedna osoba
Ovaj put govorim o medijskoj percepciji i onoj koja vlada uživo o Marku Perkoviću Thompsonu. Naime po većini medija (ili raznih institucija, te osoba) radi se o fašistu, osobi koja propagira mržnju, koja potiče na nasilje i sl. No postoji i ona druga slika koju doživimo u izravnom kontaktu sa Markom. Ona uživo slika. Kada ga slušate preko radija rijetki ga prepoznaju jer se radi povučenoj osobi, kulturnoj, osobi, kako bi Dalmatinci rekli koja ne bi ni mrava zgazila. Pa tako inače nesklon novinar Branimir Pofuk iz Jutarnjeg lista piše ovo: “Sasvim suprotno od oproga glasa kojim pjeva svoje često žestoke pjesme dočekao me izrazito mladolik 40-godišnjak umilnih, gotovo dječačkih crta lica i pogleda... Uvjeren sam da bi svakome , dok sjedi za stolom s tim izvan pozornice vrlo smirenim, skromnim, a pred mojim novinarskim mikrofonom i gotovo plahim čovjekom, bilo neshvatljivo da se baš zbog njega ovih dana u Sarajevu i šire stvorila gotovo predratna panika.» I kako sad dalje? Mediji su stvorili većinom negativnu sliku o Marku a ta slika ne odgovara istini. Odgovor se krije u vjeri. Odnos s Bogom je bitan. Kad bi Marko poticao na mržnju, onda bi i sam imao tu istu mržnju ali ta mržnja ne može opstati kada se izabere Presveto Trojstvo, radi se o sukobu duhova gdje Duh Sveti pobjeđuje svaku mržnju, svaki fašizam, rasizam i sl., te nam daje mir. Sjetimo se što je Marko rekao: «Ako čovik ima mržnju u svom srcu, onda nema smisla život, taj život će ga odvesti đavlu, ne može ga odvesti Bogu nikako.” Marko je izabrao put prema Bogu, djelovanju Božjeg milosrđa posredstvom Duha Svetog. Dovoljno je citirati ovo: “Kad smo završili album, moj band i ja odlučili smo otići k velečasnom Zlatku Sudcu na seminar, odnijeti mu album kako bi blagoslovio i njega i nas te da nam Bog da snage, a da nas Zlatko svojom molitvom ispuni i da oblije snagom Duha Svetoga.» Ovo je prava slika Marka Perkovića Thompsona koja vlada proteklih godina. Neki bi rekli «A što je s pjesmom Jasenovac i Gradiška stara?» Pa to je vrlo jednostavno. Svaki čovjek ima svoj put na kojem se razvija, intelektualno, duhovno ili fizički, pa tako i Thompson. Ono što bi svaki čovjek trebao gledati jest kakva je osoba do njega sad a ne kakva je bila. Bog ne gleda našu prošlost ako živimo pravilno i po Božjim zapovijedima u sadašnjosti. Gledati Thompsona kroz prizmu prošlosti je pogreška. Kao što kaže poslovica «Samo budala se ne mijenja», tako je loša tvrdkokornost u našem srcu «Jer sin mi ovaj bijaše mrtav i nađe se izgubljen bijaše i nađe se» (LK, 15,1-3.11-32). Polako, kako mediji rade intervjue sa Thmpsonom, izlazi na vidjelo ona prava slika, stvorena uživo, prava i jedina slika a ne medijska iluzija.
