EKRAN: Mislite li da bi tako nešto rekli i da su Porinom zadovoljni izvođači, poput Thompsona ili Colonije, koji su među najpopularnijima u Hrvatskoj, ali nisu ni blizu osvajanja Porina?
TUTIĆ: Ja se nadam da je odnos Porina i takvih izvođača dvosmjerna ulica. Svi mi koji se bavimo zvukovljem, u mediju glazbe želimo prenijeti emocije i energiju, a to prije svega radimo zbog publike. Publika je glavna stvar zašto svi mi to radimo. Pritom nam je važno što misle kolege iz struke. Jedan broj izvođača koji nije prepoznat u tom smislu mogao bi se upitati je li to možda poruka da mu unutar populističkog načina djelovanja nedostaje jedna DRUGA dimenzija.
Čitajući intervju u prilogu Ekran, a pogotovo onaj dio o Thompsonu sa glazbenim producentom Zrinkom Tutićem došao sam do nekih vrlo važnih spoznaja. Prva je ta kako struka ima neka svoja pravila ponašanja kad dodjeljuje diskografsku nagradu Porin. A to su mala naklada ili perverzija. Naime kako objasniti da nam je rock album godine po njima „Bombardiranje Srbije i Čačka“ ? Ili kako objasniti loš Oliverov album „Vridilo je“ koji postane album godine… Ta nagrada od 2002.g se lagano srozava…Druga spoznaja je ta kako Thompson više cijeni mišljenje publike i radi glazbu za one koji dolaze na njegove koncerte, te se ne povodi za onim što će reći nekakav žiri koji može biti ateističko- liberalnog usmjerenja te naravno da takav žiri ne bi prepoznao Thompsonov rad. Treća spoznaja je činjenica da ako Thompson nije dobio Porina 2002.g kad ga je trebao dobiti ne vjerujem da će ga u budućnosti dobiti kao priznanje od struke, no znam da mu to baš i nije bitno. Thompson je ipak bliži narodu nego struci, bliži je sebi i svom vlastitom izričaju nego nečijoj simpatičnosti ili perverziji.
Post je objavljen 05.08.2008. u 18:52 sati.