DJELOVANJE IZ SEBE
Jeste li se ikad zapitali kako djelujete? Djelujete li iz sebe? Iz očekivanja obitelji, roditelja, partnera, djece? Jeste li zadovoljni svojim djelovanjem? I smarate li da se isto može promijeniti?
Prošli vikend bila sam na zanimljivoj radnici upravo na tu temu – kako djelovati iz sebe. Nisam znala što očekujem, pa sam ponjela bilježnicu, olovku,...štreber u meni voli sve imati zapisano i spremno za kasnije ponavljanje...ipak, ovo je bila jedna sasvim drugačija vrsta radionice! Odmah nakon kratkog predstavljanja i upoznavanja, krenuli smo ozbiljno raditi i "kopati" po sebi.
Prvi korak bio je uspostavljanje kontakta s osobom s kojom smo vježbali, ni manje ni više u potpunog stranca gledali smo u lice, 5 minuta i promatrali što nam se na toj osobi sviđa! Uf vjerujte, ni najmanje lako. Iz kulture gdje smo navikli sklanjati pogled u busu, tramvaju ili na cesti od drugih promatrača, gledati 5 minuta u lice nepoznate osobe teško je. Uz to, i reći joj što ti se sviđa na njoj.
Slijedeća vježba nije bila ništa lakša. Naizmjenično 10min, postavljali smo si pitanja "doživi tko si ti?" i "doživi tko ti nisi?" Nakon svakog pitanja udahnuli bi, zatvorili oči i potonuli u sebe istražujući....što li je tu tek sve izašlo!!! Tek tu sam vidjela kako smo svi jednistvo s dobrim i lošim, yin i yang-om, danom i noći....i svim smo sunce, mjesec, cvijet, majka, kćer, radost, ljubav, ili neki lijepi pojam, no isto tako smo takvi užasi npr: smeće, žrtva, gadura, bolest, ljutnja.... sve ono čega se inače sramimo biti, sad je isplivalo van na površinu. Nakon prvih 10min misliš da više nema ničega, no u još dvadeset minuta izleti još hrpa toga....jer spremili smo toga....
Slijedila su pitanja za pitanjem. Iza svake vježbe imali smo malu pauzu za čaj. Bili bi svi iscrpljeni, s glavoboljom ili nekom sličnom reakcijom tijela koja je ukazivala da je proces čišćenja počeo.
Na kraju dana, došli smo do uvida, svatko za sebe, upravo onakvoga kakav mu je trebao u tom trenutnku! Divno je kako je priroda prekrasna i savršena, kroz slike, mirise i oblike odvede te i ukaže upravo tamo gdje trebaš vidjeti u tom trenutku. Uvidi su bili različiti, od toga da nema davanja bez primanja (zaključila je jedna baka jer sve je energija i izmjena, stoga se sve ove godine osjećala zapostavljeno i neprihvaćeno, a jednostavno nije znala primiti od drugih), do toga da je sve jednostavno i lako, da će se riješiti svaka situacija bez pretjerane konrtole (što nije lako uvidjeti jednom perfekcionisti koji voli komplicirati i izmrcvatiti sam sebe i druge svojim zahtejvima), pa da je u redi ponekad u životu biti bodljikav i opasan (osobe koje se ne znaju ljutiti ili im je to uvijek bilo branjeno, svoju ljutnju ne usude se izraziti; u njima ista izaziva krivnju, sram, ispitujući se stalno da li su mogli biti bolji i pažljiviji). Uvid ove osobe bio je da i kaktus osim cvijeća ima i bodlje, da je u redu pokazati svoje granice i od njih ne odstupati...
Dio uvida kroz poruku za svakoga od nas činilo je i putovanje u unutrašnjost nas samih gdje bi našli poptuni mir, prazninu, ljubav ili osjećaj da smo došli kući. Prekrasno je to iskustvo gdje oguliš neke okivre u koje te je postavilia sredina, obitelj,...
Ja osobno, ovim uvidom potvrdila sam sama sebi nešto što me muči već mjesecima. Iako sam bila sigurna, nisam se mogla opustiti u novom uvjerenju koje sam osvijestila, već sam stalno sebe propitkivala "čitaj mrcvarila" raznim pitanjima ne bih li bila sigurna sama u sebe. Djelovanje iz sebe samo je potvrda da je nešto dobro za nas, da otpustimo stare ograde i okvire, da prihvatimo ljubav, radost kao sastavni dio života, te da shvatimo da smo više od ovog vanjskog omotača zvano tijelo. Čista smo ljubav, divan duh koji se razvija, uči i putuje kroz vrijeme.
I da citiram M.Richarda "Umijeća meditacije" - "malo je onih koji tvrde da ne vrijedi promijeniti ništa u njihovom načinu života i doživljaju svijeta. Neki ljudi misle da njihove slabosti i konfliktni osjećaji pridonose bogatstvu života i da ih upravo ta osobita alkemija određuje onakvima kakvi jesu – jedinstveni. Smatraju da treba naučiti prihvatiti sebe, voljeti svoje mane na isti način kao i svoje vrline. Takvi se ljudi uvelike izlažu neprestanom nezadovoljstvu u životu, a da nisu shvatili da bi mogli postati bolji – u zamjenu za malo truda i razmišljanja."
