SAMO PROMJENA JE STALNA
Sigurno znate kako je prepustiti se osjećaju koji vas jednostavno progutata. Nisam znala da čovjek može biti toliko frustriran dresurom psa, no 6 tjedana treninga na ovoj zimi, uz Savu gdje je magla, a zemlja pravo blato pokazalo mi je goru sliku mene.
Situacija: moj (ne)ljubimac dva sata treninga stalno skače po meni, maže me sve do struka (hlače, jakna, cipele,...). Radi se bez rukavica jer (ne)ljubimac se motivira nagradama. I dok grupa napreduje, radi 3-4 vježbu tog dana, ja svog (ne)ljubimca moram vezati za ogradu da se smiri. Okreće se, beskrajno laje, nema fokusa, ja ne postojim. Jasno da vjerujem da imam najgoru beštiju, nezahvalnu jer dajem sve od sebe! Ta smrzavam se, prljava sam, a i auto, pola haustora, stan...zašto? Nakon 4 tjedna, bez prevelikih rezultata, pitam voditelja trebam li odustati. "Ne, već pokazati kratko, jasno i s namjerom što želite. Ne odustajte, ovo je lovni terijer, dobili ste najgoru vrstu, sve mu ovdje miriši, on je lovac, tvrdoglav, neizdivljan i mlad. A i ne doživljava vas." Ah super!!! ALI ključna riječ je - namjera.
U našem energetskom tijelu, namjera je povezana s linijom hare. Da bi bili zdravi potrebna nam je čitava i zdrava linija hare jer tada lakše djelujemo i napredujemo. Hara se spaja u središte zemlje (gdje crpimo energiju koja nam je potrebna za fizičko zdravlje, snagu), a ide i prema nebu (mi smo duhovna, nebeska bića). U grudima prolazi kroz životni zadatak. Ta vertikalna linija treba biti čitava, no kod nekih ljudi je poknuta, nepravilna. U stvari sve je jednostavno. Čak i za dresuru trebam čvrstu namjeru!!!
Kad sam stvari počela gledati drugačije, 4 tjedana blata, zamijenili su nešto bolji treninzi. Razultati su vidljiviji, no i dalje treba raditi. Baš kao i u svemu.
Kad nam je teško, baš kao sad sa cjelokupnom situacijom u svijetu (Japan, Libija, Hrvatska) sjetimo se da je samo promjena stalna. Jednom sreća, drugi put bespomoć. U međuvremenu dajmo fokus na bolje stvari, našu namjeru usmjerimo na one koje nas dižu, pomažu, potiču.....vjerujte lakše je, a i nosi bolji rezultat.
Nemoguće je ugoditi svima
Prije par tjedana putovala sam svojima U Rijeku. Prognoza je bila loša: snijeg i padaline. Ne volim prolaziti Gorskim Kotarom tih dana, a i cijela obitelj je bila fokusirana na to: pa loša je prognoza, pazi, pa kako ćeš... Uglavnom, proslava dječjeg rođendana ne pita, već treba doći. Krenula sam znajući da imam zimsku opremu i da ne živimo na sjevernom polu: "ta koliko može biti loše?!"
Ipak, cijelo vrijeme vozila sam s mišlju: "Dajte mi anđeli lijepo vrijeme. Hvala vam na lijepom vremenu. Samo da bude dobro vrijeme..." sve dok mi u jednom trenutku nije pala na pamet slika kamenčića bačenog u vodu i tog vala koji nastaje iza toga. Hm, osim mene, u ovom trenutnku toliko ljudi moli ili traži nešto za sebe! Molim te loše vrijeme, treba mi vlažnost za povrće. Meni treba suho, dobro je za stoku. Imam krštenje djeteta, molim te dobro vrijeme.... A nemoguće je ugoditi svima istovrmeno.
Zamislite na trenutak sliku sebe, pa vaše obitelji, pa grada u kojem živite, državu, susjedne zemlje, kontinent, pa onda druge kontinenete, Svijet, ostale planete našeg sistema, i sve dalje u Svemir....bezbroj planeta, bezbroj bića. Oni manje svijesni mole za sebe, dok oni svijesni znaju da je sve u Božjem redu baš tako kako je.
I kad se slijedeći put uhvatim u sličnim mislima, najpametnije je predati situaciju u Božje ruke, prepustiti se i vjerovati da će me odvesti na cilj na najbolji način za mene. Molimo i za snagu jer nikad ne znamo što je dobro za nas. Bit će lakše ako znamo da nas anđeli i bića svjetla nikad ne napuštaju čak i ako je na putu loše vrijeme;)
