30.01.2011., nedjelja
Žene branitelja
Današnja tema ukratko o ženama branitelja i njihova uloga u domovinskom ratu.
Da što su značile žene?, kada si na prvoj crti bojišnice, a ona sa djecom, negdje u skloništu. Koliki strah su podnijele?, koliko suza su prolile?, koliko su sjedih zaradile?,koliko noći nisu zaspale?, koliko su zora budne dočekale?,koliko su djecu hrabrile dok su sebe tješile?,koliko toga su pretrpjele?, koju patnju su pretrpjele?, i puno toga KOLIKO i za KOGA i ZAŠTO da na kraju nigdje spomena o ženama kroz domovinski rat. Ne, ne nemojte mješati naše MAJKE:! Tako je i naše žene su uglavnom majke, ili su postale majke. Žene boraca domovinskog rata to su HEROJI!!!! Dobro ste pročitali to su HEROJI , One su te koje su otpremale muževe na ratište One su ih prihvaćale sa ratišta, One su cjelivale njihove rane, One su bile spužve koje su kupile i brisale njihove patnje, One su noću uz postelju stale i brisale orošena znojem čela, One znaju svaku prokletost rata iako nisu bile na prvoj crti, One su doživjele svaku granatu sa neprijateljskog položaja, One su čule svaki ispaljeni metak koji ti je profijukao kraj glave, One su puno više toga nego smo mi svijesni, a ponovno nigdje nisu priznati, za njih nije bilo domovinskog rata, a najveći dio su odnijeli na svojim ledjima. Zbilja je ovo društvo tako slijepo tako nezahvalno kada nijednom riječju nijednim djelom nije priznalo i uvažilo ulogu žene u ovom našem prokletom ratu.
One su idalje ostale na margini društva, dostojanstvene,netražeći svoja prava za svoje doprinose, ali ih se barem sjetimo,- "HVALA svim ženama branitelja u domovinskom ratu koje su otrpjele dostojanstveno sve nedaće ovog rata i poraća, koje su svojom ljubavlju mukom i trudom odgojile djecu i njegovale svoje muževe, hvala im".
|
- 14:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Omalovažavanja
"Nitko me više nemože izbaciti iz takta."
Da dobro ste pročitali i dalje želim raspravljati, samo se javite, ali navodi ostaju kao naslov, a moja odluka koju sam konačno donio, rasčistio sam sa sobom i kao takvu je spremio na prvo mjesto u svom skromnom "šufitu". Mnogi ljudi su optetrećeni sa prošlošću,mnogi radnim mjestima, krugovima gdje su živjeli, radili, vjerom, bračnim drugom, sličnim glupostima. Kada nemaju nikakav " argument " (dokaz) da bilo što prišiju odredjenoj osobi koju treba na neki način podcjeniti u društvu gdje se nalazi uglavnom i po nekom nepisanom pravilu epiteti se uzimaju iz prošlosti, pritom ne razlikujući osobu od osobe niti njihov život u toj takozvanoj "AORIST" prošlosti. /Za mene, a mislim i Vas "AORISt" je prošlo svršeno vrijeme /.
Veoma često osobno sam doživio da mise stave uz ime takvi epiteti, a Boga-mi i mnogim drugima, s time što nikada mi nije smetala takva dokazivanja pojedinaca, jer samim činom podcjenjivanja nekoga taj bi trebao biti idealan, po njegovu shvaćanju.
Kroz razgovore ovakvi "idealci" često će spomenuti; radio je u onom sistemu,miliciji,vojsci, nosio je petokraku, oženio je ženu druge vjere, nevjernik, družio se sa ovim-onim i slične gluposti. "Idealcima" takav čovjek po njima, "griješnik" nije, niti je mogao išta korisno ili dobro uradit, učinit svojim postupcima djelima za današnjicu, jer ne pripadaju njima idealcima, ne blate ikoga, ne prislanjaju razno razne epitete uz imena. Ljudi licmjeri su posebna vrsta ljudi, bilo što dobro, nebitno od koga dolazilo, ako je moguće izrugati se ne birajući riječi niti značaj istih jer kod njih je glavno "Cilj opravdava sredstva". Zbog čega su pojedinci takvi ili slični takvima?, to je sada priča za sebe, većinom da bi sebe stavili u prvi plan, iako nisu svjesni svojih gluposti (osim ukoliko nisu u društvu istih osoba).
|
- 14:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dezerteri
Dezerteri!
Ja (ponovno)nisam zločast, ali pamtim,pamtim,pamtim nadam se bez prilike da Vam vratim,jer onaj koji je meni to činio osudio me na SMRT.
Kako drugčije protumačiti riječ dezerter-izdajica, nego kada te ostavi suborac na položaju, a on se sklone na sigurno i više se ne pojavljuje.
Što takvi zaslužuju??
Zaslužuju da pričaju svoje priče o svome junaštvu, da pišu lažne povjesti omalovažavajući one koji su dostojno bili na braniku svoje Domovine. Da ti i takvi se ne libe da drže predavanja i prepričavaju ratne priče (a ne zaboravite dvaput ponovljena laž jeste istina) posebno ukoliko padne na plodno tlo.
Još su mi draži oni koji poznaju pod """" (navodnike)" narodne heroje" te uz njihove dogodovštine koračaju u pričama sa njima uz rame, ponosno se gizdeći kao jedini pjetlovi u svim kokošinjcima jednog sela. Pa tim nema tko što reći jer su suborci onih pravih već dokazanih uglavnom po šankovima u zadimljenim prostorijama.
Desilo mi se da u društvu takvih ne znajući tko su i štosu zapodjenu svoje ratne dogodovštine gdje bi eventualno spomenuli pokoje ime pa tako čuh i svoje. Nisam mogao a da neodgovorim vrlome suborcu da se nismo tu nikada vidjeli niti upoznali iako je nastojao biti uvjerljiv poradi ostalog društva. Što mi je prostajalo osim da odgovorim da osobno tu nikada nisam bio niti se sjećam tih dogadjaja, nakon čega bi dotični ponovno nastojao da me privoli da potvrdim njegovu priču jer je inače uzaludna ukoliko nema potvrde.
Da ljudi su spremni puno toga učiniti dabi dokazali nekome svjetlo svoje lice kakvo bi htjeli da ga imaju.
Bilo je slučajeva što smo svi manje više svjedoci da se putem oglasa traže na kupnju odlikovanja navodno radi filatelije, da mnogi bi to platili zlatom kao i papir kojim bi mogli potkrijepiti svoje šuplje priče (iako nažalost ima i takvih slučajeva, sjetimo se kako su djeljena odlikovanja i činovi političarima, selektorima, tajnicama i drugima).
Sjetim se jednog skupa gdje se treažio spisak svih branitelja odredjenog područja, gdje su se počeli nabrajati kuhari i sobarice po hotelima (čast njima jer su radili svoj posao ako su radili) kao i onima koji su bili dan ili dva pri kriznim štabovima ili na samom terenu.
Zamislite dao sam predlog da se svima izda na njihovo traženje takva potvrda te osobno predložio i sebe da ću u tome učestvovati ukoliko se iza toga od svakoga bude tražilo na koji način je demobiliziran i tko ga je oslobodio ratne obaveze.
Moja ideja kao i obično nije prošla već se skup raspao, a ja(ponovno) nikada više nisam pozvan od te ustanove po pitanju te problematike.
Zaključak svega da od DEZERTERA je gori onaj tko mu omogući da dokaže suprotno, od mene im oprošteno, nedao bog da imam priliku vršiti osvetu.
|
- 14:16 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Jezik
Prisjetim se više puta prilikom mobilizacije pričuvnog sastava policije i upoznavanja tih dragih ljudi medju kojima je bilo svih profesija. Bilo je tu većinom veoma školovanih, poštenih, a i imućnih ljudi. Neki mobilizirani po poznanstvima neki po nekim drugim linijama kao kasnije i većina poradi onoga što nas je očekivalo u skorašnjoj budućnosti za vrijeme osamostaljenja "ljepe naše". Manje više u to vrijeme poznajem se sa većinom, dok ostale upoznajem kroz službu i domovinski rat. Časno je bilo biti sa tim ljudima koji su makar mene nazovi(malenkost) veoma ugodno iznenadili (uglavnom) svojim pristupom i odnosu spram službe i kolega koje su zatekli u toj službi. Zbilja su časno nosili svoju odoru koja u samom početku i nije bila bogzna kakva (tamno plava čoja).
Zbog čega sve ovo i pišem jer sjetih se zaduživanja novih odora u policiskom skladištu, dolje u garaži kada visoki policiski službenik u razgovoru sa "mladim hrvatskim pričuvnim redarstvanicima" razgovara i obraća im se u jednom neformalnom razgovoru "ma dobre su ti te pantale, biti će drugi put po JUS-u" nakon ovoga svi prisutni su doslovno pukli od smjeha. Nažalost ili naradost svih dotični se nije sjetio u čemu je kvaka već je nastavio
"što se smijete i stanove će da delu zaslužnima". Možete zamisliti daljnjeg smjeha prisutnih, a i danas kada se toga prisjetimo.
|
- 14:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.01.2011., utorak
Grobnice
Ma nekako mi se ne da, medjutim moram progovoriti o toj temi, jer mnoge nas muči taj problem, a trenutno je aktuelan u našem gradu radi se o grobnicama na Dubcu. Nareavno rezonujući odmah zaključujete da nisam rodjeni dubrovčanin dočim me interesira ova stvar jer oni koji su tu rodjeni nemaju tih problema. Čitajući javna glasila odvi dana o cejenama i planovima izgradnje te razne ankete mogu raći da uglavnom oni koji imaju riješen taj problem smatraju da su cjene realne, dočim mi koji smo u drugoj skupini smatramo da su previsoke jer za umrijeti treba dignuti kredit.
Evo zadatka za sve članove.- KAKO SMANJITI VISOKE CJENE GROBNICA?????
Nedavno o toj temi nešto napomenu gradonačelnik prilikom sastanka sa kolegama iz HVIDR-e, a evo ovaj tekst je već preko godinu dana na našem forumu, sjećam se i spomena na jenoj raspravi ali sve je ostalo u pokušajima da se olakša i omogući našim braniteljima da riješe itekako veliki problem.
Odmah da se nadovežem neželim odmah umrijeti, kao što neželim ni drugima da se žure to uraditi, medjutim treba biti spreman na sve, pročitah u jednim novinama misao tjedna "TKO TRAŽI ISTINU, MORA JE ZNATI PODNIJETI"- (čudo su ti Kinezi)
|
- 20:48 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
O L U J A
Od stoljeća sedmog do današnjeg dana,
ginuli smo ludo za tuđeg vladara,
evo došla tisuću devedeset prva,
svud po putu pobacali drva.
Kažu, tvrde da su ugroženi
od hrvatskog sloja ucviljeni.
Naoružala ih jugo-armada
da bi za boj bili spremni tada.
Hrvatska im nije baš po kroju,
krajinu su htjeli skrojit svoju,
krojili bi od Karlobaga do Karlovca,
zaboravili da im fali konca.
Račune im pomrsi Oluja,
svud okolo pokidana struja,
u mraku se ne mogaše snaći,
sa ognjišta bježe svojoj braći.
Uzalud im sva tehnika bila,
Hrvatska im potkresala krila.
|
- 20:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.01.2011., petak
Prijatelju stari
P R I J A T E L J U S T A R I
Prijatelju stari sjeti se dana
jutra kad je pala prva granata,
bili smo tada jedan uz drugog
jesenjeg kišnog dana ludog.
Sjeti se kakva zima je bila
po čitave dane kiša je lila,
granate, projektili što su nas tukli
snagu, hrabrost naprijed su nas vukli.
Životom jedan drugom se kleli
budućnost svoju stvorit smo htjeli,
narod svoj i državu svoju
htjeli smo za djecu budućnost bolju.
Što danas sa nama se zbiva,
zašto je prošlost nam kriva,
zbog čega mrzimo jedan drugog,
tko nas danas čini svojom slugom?
Kao da skupa nikad bili nismo,
odjednom i previše postalo nam tjesno.
Razmisli malo prijatelju stari,
zavrtimo prošlost u svojoj glavi.
Nedajmo drugom da sa nama vlada,
korak zadnji skupa budimo sada.
|
- 18:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Za Domovinu
Z A D O M O V I N U
Ponosan sam na godište svoje,
na kolege, prijatelje moje,
jedan drugom branili smo leđa,
zaklanjali glave iza starih medja.
Nad mrtvima gorke suze lili,
mnogi među nama ranjeni su bili,
za Hrvatsku, Bogu zavjet dali,
na braniku domovine stali
|
- 18:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Bošnjaci-Muslimani u domovinskom ratu
Bošnjaci-Muslimani u Domovinskom ratu
Moguće moja istina koju ću ovdje iznijeti nije nešto čime će se pojedinci složiti. Čini mi se da danas olako prelazimo preko stvarne istine i činjenica, stvarajući neke nove istine, koje odgovaraju pojedincu . Moguće da je to moj osobni dojam, sagledavajući poratnu situaciju u društvu u kojem živimo. Neočekivana razočaranja pojedinaca ili interesnih skupina, gdje jednim djelom vidim i sebe. Čime se sve služimo?,u namjeri omalovažavanja nekoga ili nečega. Preispitajmo se ponaosob što time dobivamo, preispitajmo se dali smo spremni prihvatiti istinu onakvu kakva jeste. Svi smo ljudi, a ljudi griješe, no istina je uvijek jedna , ne treba ju kriti ma kakva ona bila.
Gubitkom voljene bliske osobe ili pak više njih, ranjavanjem, gubitkom doma, sveg materijalnog stečenog u životu nastaju trajne traume. Nakon tolikih godina , sjećanja polako blijede. Nakon tuge, bola, stradanja, patnje, izmiješanih ratnih osjećaja, kako rekoh poratnog razočaranja ipak treba širiti radost, ljubav jer život kratko traje. Još uvijek ostale su uspomene na one dobre ljude sa kojima si konzervu dijelio za preživjet jedan dan. Za koje bi život dao, sa kojima si dane i noći provodio, za koje si znao da su sa tobom spremni u smrt poći. Pa kako da se ne sjetim među tim i takvima, dobrim djelom bili su mi suborci pripadnici manjinskih naroda u Republici Hrvatskoj, gdje nemali broj upravo Bošnjaka-Muslimana.
No politika je ipak jedna vrsta znanosti, a kako bi se netko bavio politikom mora biti educiran osnovnim preduvjetima za to, što u ovom slučaju to nije bilo tako. Svi ti naši sugrađani drugih nacionalnosti posebno Bošnjaci-Muslimani nisu imali u tom momentu potpore niti beneficija od svoje matične države Bosne i Hercegovine. Nastanjeni u Republici Hrvatskoj (pa tako i u Dubrovniku) nije im preostalo nego da iskažu svoju lojalnost svojoj drugoj državi i većinskom hrvatskom narodu sa kojim su u suživotu. Ovakvim čestitim ponašanjem i svojom lojalnošću te odanošću državi u kojoj žive stvorili su sebi i svojim potomcima sigurnost življenja kao i uvažavanja. Postoji ponos i svijest o ljudskoj veličini svakog čovjeka, bez obzira na boju lica ili vjero-ispovijest, što su u ovom slučaju dokazali.
Kao učesnik Domovinskog rata , od smog početka kao zapovjednik u svojim postrojbama imam Bošnjaka-Muslimana ili kako ih ja osobno zovem Hrvati islamske vjeroispovijedi. Kroz razne situacije i događanja kroz Domovinski rat, svjedočim njihovim junačkim podvizima, poznajem prave istinske heroje, koji za slobodu dadoše život, dijelove tijela, zdravlje (fizičko ili psihičko u većini slučajeva i jedno i drugo). Osobno mi je žao tih istinskih heroja domoljuba koji su u jedno vrijeme doživjeli prezir. Od koga?, sa jedne strane svog manjinskog naroda , sa druge strane od onih sa kojim su ratovali pod istim barjakom. Ponovno tko zna ukoliko slučajeva kriva je VIŠA politika i političari. Osobno sam mišljenja da ne treba biti stigme na ovu temu, ponaosob nas učesnika u Domovinskom ratu. Mi moramo vlastitu ulogu i uloge drugih, otkrivati, istraživati, duge upoznavati. Takvu poštivati, cijeniti, kao i prava dugih u svom okruženju s uvažavanjem različitosti.
Na ovom prostoru upisana su u povijesti Domovinskog rata mnoga imena istaknutih Bošnjaka-Muslimana sa kojima sam imao čast surađivati kroz Domovinski rat, a to su: pok. Nijaz Batlak Daidža poznat kao Mate Šarlija, pok. Aziz Suljević, pok. Hamdija Kovač, Ile Topuzović i mnogi drugi. Mislim da nema potrebe isticati njihove uloge i funkcije u Domovinskom ratu, jer poznate su široj javnosti. Ne smije se zaboraviti ni mnogi drugi koji su se dragovoljno javljali u ratne postrojbe te djelili dobro i zlo sa ostalim suborcima. Mislim da dovoljno govore i brojke o Bošnjacima-Muslimanima u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj gdje je zabilježeno preko tisuću i sto poginulih branitelja, dok je učešće oko dvadeset pet tisuća boraca.
Osobno sam ostao u prijateljskim odnosima sa mnogim od njih, uvažavajući njih i njihovu vjero ispovijed, te sam ponosan što sam prepoznat kod njih kao takav. Posebno me veseli svaka njihova blagdanska čestitka, što je znak međusobnog poštivanja kao uvažavanja i vjera kojim pripadamo. Nažalost ovakvih primjera sve je manje u susjednoj nam Bosni i Hercegovini, jer su međuljudski odnosi zatrovani političkim začinima političkih lidera većinskih naroda. Zbog toga učesnici Domovinskog rata kao i pripadnici manjinskih naroda u Republici Hrvatskoj , ne smiju se dati prevariti i prepustiti emocijama pojedinaca, kao ni ne podržavati promašene huškačke zle namjere. Zbog toga i dalje je potrebno iskazivati u prvom redu patriotske osjećaje prema državi u kojoj se živi, a sa razumijevanjem gajiti simpatije prema matičnoj državi iz koje potičete. U ovom slučaju to i nije tako jednostavno. Poradi svega rečenog, teško je biti u manjini ujedno biti dio društva, biti poštovan i cijenjen u svojoj sredini u čemu i jeste bit svega.
Osobno moje mišljenje da su sve te atribute zaslužili Bošnjaci-Muslimani branitelji u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Svim poginulim i pokojnim laka hrvatska zemlja, rahmet im duši.
|
- 18:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
