09.02.2011., srijeda
"Oduzimam vam riječ"
Današnja rasprava u Hrvatskom Saboru je uglavnom tekla u smjeru "ODUZIMAM VAM RIJEČ". Toliko od onog koliko je moglo sjesti običnom gledaocu zasjedanja Sabora. Koliko je puta sa mjesta presjedatelja spomenuta floskula "Oduzimam vam riječ" čovjek ništa drugo nije mogao ni zapamtiti. Osim dojma da se nalazimo na nekom sajmištu ostao je dojam i jednog velikog PAPAGAJA sa bradicom koji neprekidno zapjenjen ponavlja "Oduzimam vam riječ".
Pa kako ništa nopva nisam čuo niti naučio osim "ODUZIMAM VAM RIJEČ" sa ovim odustajem jer mi je oduuzeta "riječ".
Za kraj dali je Vama oduzeta riječ????? Pa došlo je vrijeme progovorite.
|
- 17:03 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
"Iz dana u dan"
"Iz dana u dan" ne prestaje sa iznenađenjima naša nasmješena nositeljica broševa."Iz dana u dan" neki novi biser-izjava od pastira sa fakultetiskim naobrazbama do zabrane narudžbe ministrima pitke vode sa umjetnim aromatima. "Iz dana u dan" sa novim recesiskim mjerama, "iz dana u dan" sa novim stečajevima ujedno " iz dana u dan" sa novim kamenima temeljcima za jednodnevnu uporabu. Da nebi prestalo "iz dana u dan"predlažemo da se slijedećeg dana sjeti posta (recesiski), drugoga dana djete, trećega dana korištenja jeftinijeg toalet papira, četvrtog dana već može najaviti stečaj tvornice papira (Hrvati će nakon posta i djete manje srati) tako da " iz dana u dan " može nas zabavljati svojim sveprisutnim osmjehom naša nositeljica broševa. Da bi se smanjio trošak "iz dana u dan" nabave istih broševa, predlažemo prenamjenu jednog pogona Kraša u pogon za izradu broševa.
Zbog svega navedenog "iz dana u dan" treba ostati svoj, treba trpjeti, preživjeti, izdržati dok su na vlasti ovi " IZ DANA U DAN", jer "iz dana u dan" 440 radnika ostaje bez zaposlenja. Na kraju "iz dana u dan " sve više i više smo svjesniji da tonemo u živi pjesak odakle nema povratka, "iz dana u dan " sve manje nam je do smjeha.
|
- 10:58 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.02.2011., nedjelja
Kava, kava kakao
Kava,kava kakao" auu kakvo ste vi društvo?" upitala je nasmješena konobarica u rano maglovito jutro na dubrovačkoj placi u Gružu.
Sam ugođaj dok sam stigao na narečeno odredište; magla,rosa na zamagljenim staklima automobila, prilikom izlaska na pločniku kao da je kiša padala unatrag pet minuta, sunce se probija kroz sumaglicu "Sudnji dan" ili prošlonedjeljno jutro. Na pijaci šest prodavača već promrzlog povrća osim što su narančini ( makar se tako čini ) svježe ubrani. Od kupaca nigdje nikoga ni blizu, pa ipak među navedenima dvojica nekada kolega, i naravno gdje ćemo već za šank. Nakon naručenog gore pića i komentara uz smjeh smo ustvrdili da su prošla vremena kada se pilo nešto drugo. Pa ipak smo u godinama, život je učinio svoje, ozbiljniji smo (makar se na prvi pogled tako čini). Neizbježna i neiscrpiva tema se otvorila pa naravno o događajima i doživljajima kroz domovinski rat. Nadiru sijećanja uz smijeh pričaju se zgode, doživljaji oživljuju kroz priče. Izbjegavaju se teškje teme, neznam radi čega započinjem te priče kada nam fino prolazi jutro u smjehu. Neda vrag takav sam da moram spomenuti one kojih nema medju nama. One koji se danas ne smiju jer su zaboravljeni, mnogi ostavljeni u svojim problemima. Ne bolje da nisam počeo sa tom temom, nema više razdraganosti niti želje dalje sudjelovati u razgovoru. Osijetio sam da nisam pogodio temu pa pokušavam ispraviti učinjeno predlažući neku vrstu zajedničkog druženja.
Čudno sasvim čudno, gledaju me sugovornici, dok jedan od njih nije progovorio" Da ljepo bi to bilo pogotovo bi mogli iskoristiti ovako nedjeljom jer nas je većina slobodna. Što misliš da ja jutros radim u Gružu??? došao sam iz Konavala prodati koji šipak, suhu smokvu narančin da mogu djeci kupiti kilo mesa." Nastavio je "Roditelji mi nepokretni leže doma, žena ne radi, troje djece ide u školu, ja sam privredjujem koliko mogu da sve održim na životu. Vjeruj mi zbilja bi pregorio tjednu zaradu za samo jednu slobodnu nedjelju pa taman ni kruha ne jeo, ali oni su problem." Sve ovo izgovorio je u hipu, a mislio je na djecu i roditelje.
Ponovno sam uprskao stvar. Požurim platiti naručeno piće te se na brzinu pozdravih, sa isprikom da sam nešto zaboravio pa se vidimo drugi puta.
Da prijatelji jedan u stvari taj je dio nas, da on je platio članarinu u našoj udruzi a bori se za svaku kunu da kupi kilo kruha, zbilja ima nas i takvih.
To jutro nastavio sam u drugom lokalu nije mi se zbilja žurilo, ali jednostavno moje teme nisu pogadjale to jutro i osjećao sam da ne treba kopati po tuđim ranama.
Možda sam malo dosadan, pa ipak Vas pozdravljam iza koltrine.
|
- 23:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Koltrina
Što je koltrina? Koltrina je zavjesa zastor uglavnom u Dalmaciji i priobalnom jadranskom području na prozoru (ponistri). Služi kao ukras, kao zastor da se ne vidi unutrašnjost prostorije, da sakrije radoznalca iza sebe dok promatra radoznalo na susjede i prolaznike, ble ble ble.
To vam je koltrina. Zato sam uzeo naziv koltrina, da vas vidim i promatram dok vi nagadjate jesam li tu i tko sam.
Ovo pišem jer sam čuo da se pojedinci interesiraju tko stoji iza koltrine, čak sam sudjelovao u nekim raspravama iza koltrine. (neću dalje)....
|
- 23:39 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
CRVENO
Nemoguće, jutros kroz grad na svakom semaforu upali mi crveno. Nisam ni obraćao toliku pažnju, no primjetim kako vozim za kojim autom kada koči isto tako crveno stop svjetlo. Dolazim i ulazim u bolnicu vidi vraga ono svaka vrata crvena, svaka natpisna ploča crvena.
Na opće iznenadjenje vadim krv, zar je moguće ponovno crveno.
Sve se usput pitam što se ovo dešava samnom? Da vidim samo crvenu boju, kada na komandnoj tabli pojavi se crvena lampica od goriva. "Majku ti tvoju ma tebe ću ugasit pa koliko koštalo da koštalo"- pomislim u sebi pa podjem na Ininu pumpu.
Boga mi ulio sam četristo pedeset /45o,00/ kuna goriva, nije baš da je jeftino, ali nemogu brate mili svuda gledat crveno.
Na banku nisam ni smio otići da vidim u kojoj mi je boji račun.
Pa sretno vam bilo, makar i crveno.
(crveno je nastalo poslije predsjedničkih izbora)
|
- 23:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Prozor-ponistra
Što sve vidimo kroz ponistru?
Sunce, kiša, oblak, duga, svitaj dana, sumrak, tama i svjetla u tami, prolaznici, radnici na ulici, pticu u letu, pčelu punu peluda, leptira u igri, život na ulici, drugu stranu ulice, kafić, točionu pića, samoposlugu, kiosk novina, frizerski salon, kinesku trgovinu, poneku prometnu nezgodu, zebru(pješački prelaz), raskršće, semafore, pekaru kruha i kolača, park, pokoju domaću životinju (ljubimce), djecu u igri, djecu u odlasku u školu, starce uz kontejnere za smeće, granu što se na vjetru povija, list novine što vjetar nosi, reklame u raznim bojama, prolaznike kroz moj grad (turisti), parking i bezbroj automobila raznih marki i tipova, poštanski sandučić, slomljeni kišobran, UKRATKO život kako protriče .
Bez povećala, bez naočala za vid, onako kako ih vidimo iza naših koltrina dok stojimo našim okom, našim razmišljanjem dok nam promiču ispred ponistre, što je život i kako ga doživljavamo sa ove strane stakla (okna). Krenimo u nove teme koje su nabrojene tu pred nama dok ovo čitate, odaberite jednu za sebe da vidimo Vašu obradu. Puno uspjeha pa se čitamo nadam se ..
|
- 23:19 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
04.02.2011., petak
Pravo čast dužnost
PRAVO – ČAST – DUŽNOST
Koje tri riječi? Koliko bi se samo moglo pisati o njima? Život, rad, obaveze, posao, obitelj, vjera, životna zajednica, koliko još toga nabrojati vezano za gornje tri riječi : pravo, čast i dužnost.
Dijete prije rođenja ima određena prava, dočim na čast i dužnost još nema, samim rođenjem dolaskom na svijet ima čast rođenja, postojanja u određenoj zajednici. Dužnosti dolaze tek sazrijevanjem i obavezama određene zajednice.
Pravo je širok pojam pa tako susrećemo kroz svakodnevni život: građansko pravo, krivično pravo, porodično , nasljedno, ustavno, međunarodno, radno, rimsko i mnoga druga prava pa tako i pravo na život kao i na čast.
Čast je ustvari privilegij, uzvišenje, ugled, primjer u određenom društvu ili sredini rada ili življenja.
Dužnost =obaveza- odgovornost susrećemo kao: građanska, vjerska, vojna, službena, članska, roditeljska, predsjednička, ljudska i druga. U oblicima: prihvaćanja, preuzimanja , vršenja, odustajanja, neizvršenja ….
Na kraju odričem se prava i časti , ali što raditi ukoliko imaš iole svijesti sa dužnosti, jer nje se ne možemo odreći.? Da, po mome prvo bi trebalo okrenuti pojmove, usaditi ljudima u glavu DUŽNOST koja spada u (obavezu), da bi čovjek imao PRAVO na nešto što proizlazi iz dužnosti, a tek na kraju ČAST osjećaj unutarnjeg zadovoljstva, pripadnosti, ostvarenja, prisutnosti u dužnosti i ostvarenim pravima. Iz svega proizlazi da je redoslijed promjenljiv ovisno iz kojeg stajališta gledamo na život.
Pravo i dužnost su kao palme koje ne donose plod ako ne rastu jedna pored druge. „Tekeri“
|
- 18:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.02.2011., srijeda
Nantalitet
Što me ponukalo na gornju temu? Više toga kao što je velika smrtnost, mala rodnost, nestanak električne struje, grijanje i još puno toga što nije dokučivo meni a kako bi bilo tek Vama.
U stvari biti ću iskren moguće po prvi puta ( odakle mi ideja). Sami smo svjedoci da je ovih dana Dubrovnik i okolica ostali bez električne struje, samim time većina gradjana bez grijanja u svojim kućama i stanovima. Tako se i meni desilo da se eto stan zagrijava na električnu struju, kako nije bilo struje nije bilo ni grijanja u stanu (sasvim logično),pa je i meni bilo zima i to ne jednu večer. Na prijedlog moje bolje polovice da idemo u sobu to jest u krevet malo sam oklijevao (pa preko trideset godina braka). Da da znao sam da su joj noge hladne da će trebati to sve zagrijati, nekako mi je u svemu tome bilo lakše nije bilo ni svjetla pa u mraku mašta svašta radi. Nakon svega da više ne dužim jer sigurno ste i vi grijali svojim ženama noge pala mi je na pamet ideja. Kada čujem od nekog političara da kuka na nantalitet predložit ću odmah redukciju električne struje u zimskom periodu od sumraka do ponoća. Uz grijanje nogu najvjerojatnije da će se popraviti i RODNOST. (Vi nastavite).
|
- 15:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Retrovizor
Ogledalo, zrcalo, špiglo.....stanete pred njega i što vidite? Odgovor je jasan, ovisno koliko tko ima godina u mom slučaju vidim prošlost otprilike pedeset i nešto godina. Vidim jedan život nagrižen patnjama kroz borbu za opstanak,od raznih životnih nepogoda. U mladosti borba za uspjeh u školi, igri, bratska ljubomora kod roditelja. U szrijevanju borba za radnim mjestom, položajem u društvu, ugledu, borba za uspjehom u ljubavi, novcu, matrijelnim sredstvima, općenito prestižu na poznanike, susjede, rodbinu. Čitavo vrijeme svih tih godina borba sa raznim oboljenjima, bolestima virusima, povredama, ozljedama, emocionalnim stresovima. Pa gledajući odraz prikaze koju vidimo u datom momentu sve te godine kroz koje je prošla, sve doživljaje i životne filmove koji tada prolaze pred očima dok se gledamo u ogledalu /zrcalu ili špiglu ../ u stvari mi se gledamo u RETROVIZORU- to jest u onomu što smo već prošli i ostavili za sobom.
Ovako razmišljajući mogao sam ovo puno gore opisati, što vidim u prošlim godinama dok se gledam, ali zašto da Vas zamaram sa time? Stanite si sami pred ogledalo, svoje ogledalo i vidite svoje lice, svoje godine koje su ostale za Vama, vidite svoj retrovizor jer onog momenta kada se pogledate vidjet će te da je to prošlost.
Moguće da sam malo težak u svome razmišljanju ali postavite si pitanje zbog čega se gledamo u ogledalu, tojest retrovizoru, pa znamo kako izgledamo i koliko smo stari. Mislim da nitko ne traži odgovor na to pitanje jer zna uglavnom što je proživio i što je prošao kroz život. Mislim da uglavnom idemo pred ogledalo da bi se vidjeli kakvi ćemo biti izgledati, pa ponekad namještamo razne face pritom praveći grimase. Sasvim je sigurno da nismo došli pred taj čarobni predmet u kojemu vidimo prošlost da bi se ispovjedali sami sebi. Čemu bi to služilo? Tada bi se već trebali pitati dali smo normalni.
Naime to je moje razmišljanje o pojavi koju vidim u ogledalu i tu nema ničega što bi me razuvjerilo da je to nešto drugo osim vlastite prošlosti koja je potrošena u narečenom vremenu.
Medjutim obraćam Vam se sa pitanjem, dali postoji ogledalo budućnosti i kako se ono zove?, jer kako sam objasnio ovo možemo nazvati RETROVIZOR. Za sadašnje vrijeme ne postoji ogledala jer kada se upitamo što vidimo već je prošlost onog odraza u čarobnom predmetu što vidimo. Zato molim ukoliko netko zna odgovor na ovo pitanje da ga podjeli sa svima nama na ovom forumu /makar ga ja (ponovno) smatram interesantnim/ iako će netko od Vas ovo čitrajući reći ovaj je pošao. Ne nisam još sam tu, a Vi mi dajte odgovor.
|
- 15:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Trgnimo se
Ovo je krajnja granica u kojoj vidimo koliko nam je stalo do drugih (kolega) ljudi suboraca. Svima je žao a nikom nije stalo, mi smo mali, a još manje ljudske duše (pojedinci). Ono što treba priči je AKCIJA, došlo je vrijeme kada usmena potpora više nije dovoljna, došlo je vrijeme da se aktivno sudjeluje u radu, ne čekati što će drugi za nas učiniti. Ako nam fali ili nedostaje motiva okrenite se oko sebe, u ime prošlosti, svjedočenja u sadašnjosti, naše budućnosti kao i opravdanja pred našom djecom, što smo to radili? Pa zar je to malo? Međutim mnogi misle kako im je već unaprijed određeno da budu samo članovi branitelja, bez uloga i ideja, pa je pritom prisutno već unaprijed veliko nepovjerenje= produkt svega je PASIVNOST. Koliko tu griješimo, krivo poimamo, nemoguće je dokazati onomu tko već unaprijed misli da je nešto samo po sebi sumljivo, jer to rade oni koji od toga imaju koristi. poneki odgojeni u još nezaboravnim olovno-željeznim vremenima nekadašnj države i dalje misle kako se ne trebaju mješati u rad i politiku, pa svoje ideje i stavove zadržavaju ljubomorno za sebe. Nasuprot cilj je druženje,borba za ostvarivanje zajedničkih i pojedinačnih prava, pomoć drugima, aktivno učešće u svim segmentima rada na časnoj i moralnoj osnovi, u biti težnji općem dobru društva u cjelini. Što se tiče politike, danas to više nije tako da se medjusobno moramo nužno slagati, ali mora postojati tolerancija i poštivanje ma koliko bili različiti, jer svaka je individua za sebe sa svojim stavom i pogledom na ono kako on što vidi. Na kraju mi smo ti koji će prihvatiti ideju i dijalog, angažman svakog napose člana, bilo da je riječ o kreativnim idejama i prijedlozima, moralnim djelovanjima, skrbi o drugima, promicanju i dostojanstvu učesnika Domovinskog rata, svemu onom što ocjenimo vrijednim i korisnim za našu promociju. Tko je sad u pravu? Nisam svjesno za grijeh, ali sam svjesno za OPROST, onoga što smo propustili a trebali smo ili smo bili dužni činiti. Još vremena ima da se trgnemo iz sna u koji smo zapali. Moguće da su u pravu oni što drugačije misle i čine, vi sami prosudite jer nisam tu da vas sudim iako je ljudski da ponekad ljudi na brzinu upru prstom i prebrzo i emotivno osudjuju postupke, pa ukoliko sam i to uradio ja od takvih molim OPROST, jer ljudski je griješiti, a svatko neka sagleda svoje postupke kao ieventualne pogreške, u prenesenom značenju izvršimo svoju "INVENTURU".
|
- 14:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
