moonmother

Odmorište

Na stazi starih lutanja novih izgradnji
izviru zubotrebci i opušci
lijenih šetača kalorija.

Kroz šumu izbija korijenje
u zemljani neurografic art.

Vise punjene polutke naranči sa sjemenkama
za ptice i izgubljene pasje ogrlice,
vise mlatimudani u zgibovima.

Uvala je ista.
More valja naplavine.

Staze se šire,
sve utabanije.

Sužava se vrijeme.

Ne pomiču sjećanja klupe,
govore o nama sve.

Sjednem joj u krilo s očekivanjem
popnem joj se na naslonjač
vidim širu sliku
punk i dark
moj otok i mali grad
proplanak.

Na klupi želim biti umjetnik.
dati joj boje, stih, grafit.

Klupa ima svoja godišnja doba
od mene ne odlazi
pretvara se da je ista
dok ja nisam.

Na njoj uvijek otputujem
kao da je vlak.