moonmother

Vrpca

Duše više sve žive dok se ništa ne fotografira, snima i piše. Duše prožive.
Sve živo vrije dok su oči i duše zauzete.
Usmjerimo se i umirimo i sve je spremno za čaroliju mračne komore, romane, nastavke, ljubavi.

Sve je već snimljeno odavno, vrti se u ciklusima...traje u nama i na karmičkim vrpcama
kojima novu ekspoziciju damo i tada iznova dolaze čuda u oku književnika, slikara, fotografa...
Svijetla se pale i gase.
Ako nema nas nema ni publike.
Ako nismo postojani vrpca se premotava, zapetlja, izgrebe, pohaba.
Nema ni vrpce, izgubimo sebe, izgubimo što nam govori srce.