Nepovratna karta
Sve što je mogao s njenim otvorenim kartama odigrao nije.
Presječene i ostavljene promiješao je bolje netko drugi.
Samu i prepolovljenu bez njenih uputa odveo ju je baš gdje je htjela postojati s njim, baš na onaj film...na onu planinu, na onaj koncert...
Sve tamo gdje nije htio on "zbog i "ako" i jer" ali postaje važno s kim, ne gdje, nije li tako?
Izabrao je ostati tih i nasmiješen a ona je sačuvala oproštajno pismo da mu se kroz život vraća, da se nad njim nasmije i rasplače...
Koliko je ludo pravo(g) ostavljati, glupo krivo(g) usrećiti, mudro hrabrije(g) zadržati.
Koliko je divlje i dobro bilo sve proživjeti i prije cilja toliko se nalutati.
|