KLUPA
Bezvremene, drvene, metalne, kamene...
najljepše poljupce i najduže zagrljaje pamte
suze i viceve, pijane urlike, pjesme i svirke
na klupama se izgovore najveće laži i istine
na klupama čekamo
tražimo smisao, šutimo
zaustavimo vrijeme, pušimo
na klupama se prepisuju zadaće
pije pivo, jede sladoled
prepričavaju se filmovi
rješavaju problemi koji nisu pravi.
Klupama ostavljamo čikove i smeće, tragove
urezujemo im voljena imena i važne datume
omiljene bendove, stihove, psovke i parole.
Na klupi slobodnije izraziš osjećaje
prepoznaš ljekovitost samoće
pronađeš zaborav
dok vlakovi prolaze
klupe ne stare.
One su utočišta u svim godišnjim dobima
i životnim dvojbama i borbama.
Odmorište kojem prepustimo naše godine
i vratimo se mislima u one koje smo imali.
Potražimo proživljeno, poželimo novo i još.
U klupama se moli i uči, vježba,
mrzi i oprašta, trpi i voli.
Parkovi, bolnice, crkve, škole, čekaone,
lječilišta, kolodvori, igrališta...
Putuješ. Od klupe do klupe.
Srodne duše srećeš.
Drže te na klupi ili igraš
gubiš - dobijaš
voliš, sebe do kraja daš
umireš i opet se rađaš.
Na klupama se donose najveće odluke
ili ostavljamo sve za sutra
do prve slobodne klupe.
|