moonmother

Vitez od nevoje

On je ni tamo ni ovdje. Vitez od nevoje.
Ništa ni gore ni boje. Tija je na otok i da napravimo dvoje.
Pisca i trijatlonca, kiparicu i glazbenicu.
Živit ćemo od mora i poma. Od njegovog slikanja i mojeg pisanja.
Nije tija. Nije se usudija. Ne bi smija. Nije najbolji kojeg nisam imala.
Ne bi trećeg sa prijestolja izbija i zbog svojih stvari koje nije rješija.
Nisan više tila ni ja jer uvik mi je ništor novo donosija dan i zrak.
Mogla san birat otok, državu, grad. Rišila san izmirit se i (o)stat.
Sve bi spičkali i od jedne nevoje napravili tri.
Ovako svaki ima svoj put i mir.
Stvari svoje za rišit i dvore počistit
nove nevoje i jubavi proživit.

Slobodni otići, obično ostajemo.
Zato što se bježi na slobodu,
a ne iz nje.

Sigurna beskonačnost

...kad se najviše opustimo u šetajućoj šutnji podmeće mi nogu i uhvati me za laktove pridrži me da ne padnem i što se više opirem više se i smijemo i budemo i onda ga hoću ljubit jer to tako ide krene se opirat i bježat jer zna da će me to izludit pa se počnem slatko funjit i glumit sa bradom i čelom se durit a njemu je tad još smiješnije i baš mu ti moji nabori gode dok si sve sam ne uzme pušta me čekati kraj duge šetnje usput poližemo sladoled zamaženu gleda me namjestim se da me lizom počisti i neće zamazao je još i sebe i mene napravio nam brkove i traje smijeh kladimo se u gluposti tko pliva u vodi ženska ili tip ko će kome radit puding oprat leđa ili kikiriki mrvit okladu izgubim a dobijam sve šetnju ljubav more sladoled žuljeve poljupce šutnju škakljanje smijeh...točka zarez

Kušnje i košnje

Htijela sam izbjeći vuka u šumici i FLJOS, TUP, PUF!
Pred kraj orgijanja retrogradnog Merkura
tri ozljede na dan eksperimentalnog prekida.
Jedna za razum, druga za savjet, treća za mudrost.
Više me voli divlja cesta i vruće stijene.
Nisu zemlja i korov za moje brzine.
Dobro se ponekad uprljati i baciti u more.
Sanjati ću te kako kosiš šume.

Kompas