Semafor
Kad se već u mrzla jutra nemamo gdje sastajati oko živog ognja u gradu ima semafor koji nas najduže tjera stat i pričekat i u njegovu vatru gledat. To je onaj semafor ispod kojeg je najviše podzemnih voda i gdje sve zapliva od obilnijih kiša, na čijim stranama svijeta dežuraju gutači kazni, ovrha, kredita i šteta. Policija, banka, elektroprivreda i osiguravajuća kuća. Između energije vatre i vode i tamne prirode prodaje tečemo u našim elementima i hodamo sa našim vibracijama svakodnevno, netko brže , netko polako, vidljivo ili nevidljivo. STOP!
Oooo, dobar dan Geo! To mu je nadimak, Zemlja.
Kako si, trčiš? Uvijek me isto pita. Meni ne smeta. Volimo ostati u formi, biti u trčanju i sresti se na semaforu.
Pričam mu o minutaži i napretku. Rekao je: "Bravo, trči, trči, tako ćeš si produžiti život. STOP!
Doletio je netko zatim na bicikli. Dala sam mu ime zrak. Pitala sam da li mu je hladno na ruke. Nije imao rukavice. Kad oduzmem Geovih 65 i mojih 42 dobijem njegove godine. " Ma kakva zima!": rekao je crvenih obraza i plavih očiju. "Kupam se cijelu zimu!"
Promijeni se boja na semaforu. Nestade Zrak užurbano.
Jedno jutro. Tri generacije. Puno semafora i životne vatre.
|