Naučila sam nakon probijenog trkaćeg zida da najgore trčim po sarmama, najbrže po pečenim kruškama i gorgonzoli a najbolje po osjećaju bez trkaćeg sata kao i letač bez variometra. Zašto je moj trkaći staž postao duži od penjačkog? Ne trebam partnera i tko će me zihrat! Ipak potpisujem zauvijek i moram priznat! Ništa me ne ispunjuje kao ugrijana stijena. U duši sam penjačica, škorpion i rak! Volim toplo kamenje, vodu i zrak. Još samo da se naučim kad me okruži vatra udahnut i iz nje izać!
Da se vratim na moja slova...kad sam od svih P u životu došla na slovo T trčanje koje je bilo dopunski trening, samo, opet se tu našao P u polumaratonu. Idem ka slovu U - uvidi. Na vidiku su mi. Potrebni i veliki. Poslat ponekad u p.... maratonsku svih! Ka kojem slovu idete vi!? Gdje ste stali? LJ nek vam je uvijek iza i sprijeda, početak i kraj. Ljubav, dok volite i slovite sve svoje srodne duše, sportove, plodne hobije, nepresušne izvore. Šta nam je još ostalo bitno od abecede? Kako sam mogla zaboravit Š! Poslije P a prije U. Ševite se!