moonmother

ponedjeljak, 13.10.2014.

Vizionar

Pišem prozu vječno neprilagođenom susjedu čije su žene visjele za noge u zlim rukama, od čijih vrisaka je pucao asfalt.
Njegovi su prijatelji na različitim marginama i svih religija. On u svom nestajanju sa strašću propovijeda dugim
smislenim rečenicama. Novoj revoluciji svih revolucija proriče i pjeva melodije svih svjetova. Svira najviše Štulića.
Otkrio mi je univerzalan akord na devetom pragu koji paše sevdahu. Silovanom mladiću poklanja svoju gitaru.
Prolaznicima zaustavi šetnju. Oplemeni ih istinama i požuri im korak ka pravom smislu postojanja, opraštanja i žrtvovanja.
- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.