moonmother

ponedjeljak, 13.10.2014.

Medo više nije mali

Mačak se na leđa izvalio i spavao. Naš plišani medo me širom otvorenih očiju živo gledao.
Kao da mi se smije jer sve zatišje nije već sreća grije između zidova i deka, mačke i njega.
Još sam tu, budi mirna; tako mi šapće i tepa na našem krevetu ljubavi i suza bez straha da
će ga škarama izrezati netko od nas ili baciti kroz prozor kao jedinog svjedoka ili u kufer
spakirati za okus gorak i trajan o istini čiji je medo do kraja bio i ostao i zašto ga je meni dao.
- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.