moonmother

nedjelja, 24.08.2014.

Slobodan let

Vidjela sam te, žurio si. Dočekam svaki put da mi te vrate. Pobjegnem u kišne mazne sate.
Vidio si? Krila imam na leđima otkad nemam padobran i otkad te nema(m).
Pitaš uvijek jesam li dobro. Prolazi sve. Lakše je kad znaš da je sve s razlogom i toga držiš se.
Skineš krila i odmoriš. Kad potrošiš krila posudit ću ti moja...poručio si. I tako lebdimo od povlasticama koje smo si dali.
Obećanja nismo spominjali. Znamo. Ne čekamo. Letimo.

- 01:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Di si mi?

Di si mi?

Na usamljenim kavama, s nekim a sam.
Na poslu koji ti napušta volju i sudbinu.
Na šetnici gdje želiš sresti nekog iznimnog.

Di si mi?

Sa knjigom. Sve ti je jasno ali ne živiš.
Sa ženom. Sve ti je isto ali šutiš.
Sa prirodom. Razumije te.

Di si mi?

Brige u grkljan skupljaš.
Sve za sutra ostavljaš.
Za jučer se smaraš.

Di si mi?

Tražiš se?
Jednostavno je.
Pronađi me.

- 01:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Živi i mrtvi

Kad bi se prepolovila opet bi tu i tamo bila...si mi nostalgija?
Uzjela sam dobri bruoj lumina, za Zoru, za Katicu, nuoneta i nuonu, jeduon za prazne skaline i pokoru.
Miris šuoše i Bionke, smih u dvuoru, črno bevuonda, bokun sira na kraju obida. Konji i črčojki, žohari i šugomoni. Koliko nas imo Viškinih!
Najsretniji sa nuojmanje robe i šuoldi. Sve ću oplakuot pri ili posli. Isto boli. Dok me gledo črno škuja od šufita bez rakije i sedativa lako ću jer znuon da son živa. To nikor ni zaslužija da na uovakuov nuočin žive nostalgija.

- 01:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Trezor

Ona se ne ševi. Više o tome ne šuti. Znači da se nudi.
Slikajte se zajedno da vas vidim. Želim se prepoznati.
Zbog madeža kraj usana nisu me mogli zamijeniti.
Zbog kose iz ljeta u ljeto mogu neka druga biti.
Ne želim znati tko si ako mu pamet pomrsiš.
Ni koliko puta ćeš me zamijeniti ali će mjesto interesantnije biti.
Posvuda ima mrtvih kutova, neobuzdanih strasti.
Važno je ne izgubiti ključeve i ne isprazniti sefove.

- 01:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ROMPI SASSO

Lupajte po glavi pisca, ništa neće izaći van. Zatvorite ga, pamćenje proradi.

Pisci su kao biljke koje daju prednost pustoši i goleti, kao runolisti ili rompi sasso, trava Sv. Petra, motar. Tek kad napuknemo, užegnemo, niknemo i propišemo. Tek dok čekamo da nas ubere netko najbolje pupamo i pišemo. U tom čekanju rađamo najljepšu djecu. Izdanke stihova i pupoljke proza. Pravimo ih kao u šali, dok nas suša stišće i kiša okrijepi. Ta trava probije kamen kad doživi živčani slom i ljubavni brodolom. Tko nije imao oboje, taj živio nije. Duše im u gnjevu i pretvaranju čuče. Takvi znaju samo godišnja doba.

Polovica naše šetnje je vraćanje po vlastitim tragovima.
Polovica našeg rasta nije šetanje po tuđim markacijama.

- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Devetnica

Ne treba nikud otputovati i stavljati slike na fejs. Važno je uvijek bilo i bit će unutarnje putovanje.
Nema prave duhovnosti ako niste spremni rano ustajati. U Ayurvedi zemlja, voda, zrak i vatra imaju svoja značenja i djelovanja. Na godišnjem i uvijek jutro je pametnije od noći. Jutro kao voda, vatra, zemlja i zrak zajedno liječi.
Nogama i rukama bila sam u zemlji, sjedila pod krošnjom na klupi i ležala gola na stijeni, radila golu jogu na kuhinjskom podu, solo tantru pred ogledalom, pisala na blogu, pila crno vino i pivo. Zamišljala da vodim grupu nečeg ženskog mog u mom stanu. Svirala sam razgovjetnije i pjevala tiše, ljepše je i nježnije. Pod kožom mi je sotto voce a u autu Metalicca. Ponavljala sam susrete i imala dvije intenzivne probe. Dolazim do svoje uloge nakon više od 20 godina. Mojem liku neće se na svadbi pojaviti mladoženja. Ja ću to kvalitetno oplakat i naći drugi smisao života. Koji? U umjetnosti.
Još sam jednostavnije i šarenije kuhala, više se mazila sa macom i bila nezasitna da se i mene mazi još, još, još...našla sam se na prozoru, sjetna. Plakala sam čitajuću Bekima Serjanovića. Ipak nisam otišla kod sestre. Taj dan je jako padala kiša. Sve mi je rekla kroz njegove knjige. Sve je poplavilo. Sutradan sam već opet glumila. Očistila sam se ljudskih korova, bar mislim. Očistila sam ormare za poplavljena područja i buvljak.
Započela sam devetnicu Duhu Svetom. Iznoseći svoju potrebu, nakanu, teškoću nisam znala koju bi prvu. Shvatila sam ustvari da nemam nijednu. Ova je devetnica za: "znam - da bit će - šta bude - neka me - vodi srce".

- 00:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 23.08.2014.

Istine jednog godišnjeg odmora

Kad dođeš kući ne pričaj o poslu.
Manje pričaj drugima o sebi; i onima koji ti nisu ili jesu skloni.
Čuvaj osobni prostor, zlatnu ljusku, ljubav i mačku.
Redovno bacaj sol.
Ne odustaj od umjetnosti.
Pronađi tišinu i strasti.
Osluškuj i šuti. Moli devetnice.
Trči i piši. Hodaj. Pedaliraj.
Tantraj. Njeguj svoje izvore.
Piši natuknice živog opažanja.
Pamti senzacije sanjivih maštarija.
Ponavljaj afirmacije unutarnjeg obnavljanja.
Uljepšaj svakodnevne rutine i oplemeni navike.
Podudarnosti iskonskih događaja proživi intuicijama.
Organiziraj se. Piši na papiriće. Kod obavljenog posla stavljaj kvačice. Kod ispunjenih želja nacrtaj srce.
Čuvaj se proste svjetine. Oni dišu ali ne žive. Guše. Odustani mijenjati ih. To će te do kraja umoriti i razočarati.
Tamo gdje te sretnu prosti ne osuđuj, ne objašnjavaj se i ne trudi. Samo diši i mudro zašuti.
Okani se tuđe radoznalosti. Nađi na nju prave odgovore. Propitivanja će prestati. Neka budu odgovori što smješniji da zabaviš i sebe i druge.
Učini nešto što nikad nisi. Grli drage i pozdravljaj nepoznate. Bilo koje čekanje pretvori u bogate ljekovite stimulativne kreativne trenutke.
Sviraj više i smij se.
Pjevaj i plači kad ti se plače.

- 23:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.08.2014.

Pjesme i suze koje život znače

7.2.2003. KRAJ.

Nakon jedanaest godina dalje sam morala sama. Odlazila sam tri godine. Znala sam da neće biti lako.
Ipak sam vjerovala da mogu sama. Samo sam se izgubila. Kad se to dogodilo izgubila sam SVE.

Izgubiti voljeno i voljeti izgubljeno. Pobrinula sam se i za jedno i drugo. Između došla je njena poruka; jedinu koju sam sačuvala.
javascript:%20void(0);

17.2.2003. I tek toliko da znaš na tebe sam ponosna kad ujutro otvoriš oči. Kažu da Bog na čovjeka ne stavi više tereta nego može podnjeti. Mi jesmo malo zbrkane žene ali pogledaj unazad, preživjele smo puno toga, preživjet ćemo i ovo. Ne prođe dan tvoje boli da nisam s tobom.

Ser -kenj

22.2.2003. rekli smo roditeljima da gotovo je.

22.4.2003. imala sam prvi nastup U Puli u Cvajneru sa klapom

Pustila sam Sve pjevajući. Za suze su jastuci znali. Gorski, morski i gradski.

Zadnji nastup sa klapom imala sam 8.3.2004.

Moj novi život počeo je s pjesmom u Puli.
Hvala svima koji su za to krivi.
S pjesmom se živi.