moonmother

Coccole

Najprije smo mirisali na Coccolino, onaj plavi. Mirisalo je sve i po Dashu iz Italije, prale su se pelene i plišane igračke. Nije bilo sušilica za rublje. Svi smo imali Niveu i nijednu drugu kremu. Čitali smo stripove, gledali Smogovce i plesali na Nove Fosile i svake zime Vlak u snijegu. Prve pive pili smo na slamku. Slušali smo Nirvanu, svirali po parkovima, kupali se na potoku, ljubili tajno. Sve nas je mazilo i ocjene i školski praznici, roditelji i okolnosti. Onda je prošao rat. Nama brže nego nekima. Završili smo na svim stranama svijeta. Spajali se, parili, gušili i razvodili.

There is no end, only us.

Od svega najljepše je ne zaboraviti kokolati se! To je glagol primanja i davanja, svojevrsni omekšivač i u ratu i u miru i u dobru i u zlu.
Riječ sam naučila od mame i tate. Jučer sam je čula od učiteljice yoge.
Uz zvukove mantre Dalaj Lame primala sam i davala. Puno različitih malih žena - toliko ljubavi. Sve su ruke bile na meni. Sve želje oko mene. Sve ruke u jednoj kolajni mira i ljubavi. Koliko moćni i iscijeljujući ženski čisti dodiri. Sve smo bile Coccole u kolanju dobre energije za nove mentalne i duhovne promjene. Kokolale smo se rukama i zagrljajima. Zaljuljale u mislima sve trenutne želje. Otpuštale strahove. Neostvareni snovi kokolali su se i pripremili za let.
Postoje Ciccoline i Coccoline. Prve vole silikone, druge su kakve jesu, vole. Sve smo cvijeće. Jedna drugoj kapi, kao Bachove, ako se dovoljno srca otvore. Polijećemo, vežite se.