moonmother

Slobodan

Slušam kako se dugo prepričava
tvoj grandiozni prolazak kroz kvart.
Kako sam se osjećala slušajući?

Čudno, ponosno, zavidno
sretno isto
potvrđujući sebi
sve sam to imala u rukama,
patila u slatkim brigama
i pustila da tinja,
a ti si nastavio ludu vožnju
bez mojih predbacivanja
o brzinama i greškama
po krivinama
i bez mojih prekida
u pola tvojih rečenica
koje završim s onim
što si želio reći
sretan što te razumijem
i pustim...
imam strpljenja
od joge i gena
za nova zakašnjenja
i suluda objašnjenja
koliko trpljenja
za zagrljaj uzemljenja.

U naručju ljuljat ću
nove želje i ideje
nestajati u tome
postajati od žudnje
pjevati od tuge
moj kruh ti dati
tvoje misli znati
a ti ćeš slobodan ostati.