moonmother

subota, 15.05.2010.

Rastanak

Život sam svoj na uzvisinu sjela
sve zamršene misli rasplela.

Vjetar mi briše suze.
Plačem jer je kraj.
Smijem se jer se znam.

Kao golem kamen samac
cjelovito nepomična
ni od hladnoće ne pucam
gdje se ostavim
tu ću rast.
- 19:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.